U ovom broju Šibenski tjednik, predstavljamo Farmaceutsko-biokemijski fakultet i sličice studentskog života šibenske kolegice Marije Brajković.
Reci nam, Marija, otkud i otkad interes za tu granu obrazovanja?
Gimnaziju sam upisala u nedostatku odlučnosti o usmjerenju. No, već u prvom srednje, stižu mi prijedlozi o farmaciji kao finoj struci za cure. Iako se javila ljubav prema matematici PMF-a, kemijsko-biološko područje povuklo me na svoju stranu.
KVALITETAN STUDIJ
Koji su, za tvoj faks, uvjetni predmeti s mature te kako komentiraš svoje rezultate?
Malo prije mature, kad je većina uvjerena u vlastito neznanje onom prošlogodišnjom, počeo je danonoćan rad za A razinu matematike i neočekivanih 90-ak posto. Farmacija kao da je pala u zaborav, a kemija se učila dan prije – od tri popodne do tri ujutro. Ni izbliza dovoljno, budući da je to jedna od najtežih matura, ali kontinuirani gimnazijski program izvukao je 3. Dok se za obaveznu kemiju valja spremati dugo, biologija, kao izborni predmet, nikome ne predstavlja problem s visokim postotkom riješenosti. Traže se i B razine hrvatskog i engleskog.
Zašto se baš ime Zagreba našlo na tvojoj putnoj karti?
Roditelji i rodbina – svi su tu studirali pa se, od 1. osnovne, znalo da će i ‘mala Marija’ put Zagreba koji nudi kvalitetan studij i prave studentske sadržaje.
Došli smo do samog faksa…
S pet lokacija (udaljenim barem 15 min. tramvajem), naš je faks jedan od najraštrkanijih – uži centar, Marulićev trg i bolnica u Dubravi samo su neka odredišta. Iako administracija nije uvijek ažurna i nepogrešiva, jako kvalitetni profesori, putovavši po Americi i surađujući s Oxfordom, dižu kvalitetu studija s tradicijom od 130 godina (4. na Sveučilištu). 120 farmaceuta, uz 20-ak biokemičara, čine brucoše, a problem bi mogli naći u analitičkoj kemiji na 1. i biokemiji na 2. godini koja pruža bolji uvid u struku, dok svega 10 do 20 posto odmah očisti cijelu godinu. Farmaceuti se obrazuju za identične kvalifikacije (ukinuti smjerovi), za rad u ljekarni ili industriji. Literatura je užasno skupa (knjige od par stotina kuna!) pa se ustaljene i preporučene skripte naveliko kopiraju, razmjenjuju, posuđuju u knjižnici. Dovoljne su za prolaz, ali ne i za veću ocjenu koja zahtjeva knjigu. Kao osoba od prakse, labosa, epruveta i mikroskopiranja (čega ima u izobilju), u sklopu razmjene studenata Erasmus, voljela bih provesti šest mjeseci u Njemačkoj kao velikoj farmaceutskoj zemlji.
PREVELIKI ZAGREB
Smještaj (cimer), prijevoz, troškovi (stanarina, prehrana, materijali za faks…)?
Stan je možda prostraniji i mirniji, ali je prava šteta ne osjetiti sve boje i čari studentskog života. Troškovi idu tek do 1200-1300 kn, a s cimericama se super slažem jer su, redom, cure koje sam poznavala otprije.
Koliko često odvajaš vrijeme za kakvu razonodu, rekreaciju, kino, kavu s prijateljima, instrument…?
Dnevno na faksu – pet sati (nekad duplo više), samostalni rad – četiri ili pet sati. Slobodnog vremena ima samo vikendom kad se prošeće ili ode na kavu.
Postoji li mogućnost da ‘odliješ mozak’ ako se ukaže prilika?
U nedostatku domaćeg mentaliteta, običaja i atmosfere, ‘vani’ se ne bih snašla kao ni živeći i radeći u Zagrebu koji je malo prevelik.
RAZGOVARAO: Ante Lakoš
