Na dočeku Nove godine u Londonu Šibenčanka Paola Bašić toliko se zaljubila u grada da je prijateljicama rekla da će tu živjeti. Rečeno, učinjeno! U Londonu živi nešto više od godinu dana, studira marketing, nakon završetka faksa namjerava ostati neko vrijeme, a poslije gdje je put odnese. Baš kao i dosad u njezinom životu.
– Nakon završetka srednje škole našla sam se u dilemi pitajući se gdje sad i što raditi. Moji vršnjaci su ili znali što žele ili jednostavno nastavili obiteljsku tradiciji, a ja sam zbog onog ‘ne znam’ imala samo uzeti kufer u ruke i saznati koliko mogu uspjeti sama ako negdje počnem od nule. U dogovoru s prijateljicom odlučila sam odseliti u Oslo. Imala sam 18 godina, tamo tada još uvijek nije bilo toliko Hrvata, a veliki problem kod zaposlenje bilo je i nepoznavanje jezika. Svaki dan sam šetala sa životopisom od vrata do vrata, ali bez povratne informacije. Zahvaljujući prijateljici pronašla sam posao kao model za vjenčane frizure i to je bilo zanimljivo iskustvo, ali u financijskom smislu mi nije baš puno pomoglo. Nakon Osla vratila sam se kući i upisala PR u Mostaru – priča nam 24-godišnja Šibenčanka.
Na drugoj godini faksa s prijateljima je posjetila London i zaljubila se na prvu. Znala je da će u tome gradu živjeti, ali prijatelji su joj se smijali i nisu vjerovali da će ostvariti svoj plan.
– Nakon što sam završila treću godinu, preselila sam se. Bilo je sve, samo ne lako. Tri dana prije odlaska doslovno nisam znala gdje ću živjeti, idem negdje s kuferom, opet sama, opet sve ispočetka. Rješavanje papirologije za faks bila je noćna mora, procedura je duga, a tata me znao kroz smijeh pitati ‘Još nisi otišla?’ – priča nam Paola koja u Londonu završava MBA marketing.
Početak nije bio lagan i trebalo joj je skoro godinu dana da se privikne, život u Hrvatskoj i Londonu ne može se usporediti, ali nakon završetka faksa planira tu ostati.
– Kad sam došla prvu večer, mislila san napokon san sve riješila, ali prevarila sam se. Došla sam u ponoć, Uber me ostavio u pješačkoj zoni na krivom mjestu, a ja s dva kufera tražim stan ne znajući ni kako zgrada izgleda. Nije lako, posebno kad si djevojka i odeš sama u ‘tuđi svit’. Dom ti uvijek fali, kome ne fali, znači da nije otišao dovoljno daleko. Grad je dosta skup, radila sam prije nego što sam došla ovdje, uvijek se nađe neki poslić za odraditi, a i pomažem svojima s apartmanima. Trebalo mi je gotovo godinu dana da se priviknem na život, trenutno rješavam zadnje ispite i nakon toga ćemo vidjeti. Namjeravam ostati neko vrijeme kako bih skupila radnog iskustva, a nakon toga ćemo vidjeti – otkriva nam buduće planove.
