Drugi dan simpozija ‘Osvrt na prošlost – pogled u budućnost’, koji je na inicijativu Ministarstva kulture okupio neke članove vijeća Međunarodnog dječjeg festivala, te bivše i sadašnje sudionike okruglog stola, započeo je izlaganjima urednika pojedinih festivalskih programa o uskom području njihove djelatnosti, ali i zajedničkim pitanjima festivala. Mnogo toga je već bilo rečeno o radionicama kao samoj srži festivala, što je naglasila i Zdenka Bilušić, urednica radioničkog programa. Festival je radionice uveo još prije trideset godina i na taj način išao u korak sa svjetskim standardima koji su prepoznali radionice kao inovativan način obrazovanja i poticanja stvaralaštva. Željko Štrulić, urednik filmskog programa kazao je kako je Gorica zapravo ‘najdječja’ pozornica upravo zbog velikog broja djece koja svaku večer posjećuju ‘skaline’ u Ulici don Krste Stošića. Ono što je još važnije je dječje filmsko stvaralaštvo kroz brojne radionice igranog, animiranog, dokumentarnog i eksperimentalnog filma. Također je predložio osnivanje šibenske škole crtanog filma koja bi djelovala kroz cijelu godinu, kao i filmske kampove za mnogobrojne zainteresirane ‘filmaše’ i izvan Šibenika.
Na popodnevnom nastavku simpozija uslijedila je rasprava o svemu što je izneseno prethodna dva dana. Najvažnija pitanja koja su se pojavila su odvajanje festivala od HNK Šibenik, disperzija programa, odnos pojedinih ministarstava koja bi se po svojoj djelatnosti trebala baviti festivalom, te poboljšanje međunarodne aktivnosti festivala. Ispostavilo se da je problem uspostavljanja MDF – a kao samostalne institucije još uvijek pitanje za budućnost zbog nedostatka logistike, popunjavanja kadra i neizbježnih financijskih problema. S druge strane ‘još uvijek postoje dobre stvari u sinergiji između festivala i kazališta’, istaknula je ravnateljica Nera Gojanović Kljajić. Postavilo se pitanje i uloge samog grada Šibenika kao osnivača festivala, odnosno njegovih institucija i odgovornih osoba u radu istoga. Turistička zajednica bi trebala pokazati veći interes za festival kao brend, jednako kao i gospodarska i obrtnička komora, kako bi koordinacijom u zajedničkom radu prosperirali i festival i cijela županija. Od velike važnosti za kazalište i festival, kao i za sam grad i publiku je ponovno osnivanje kazališta lutaka, što možda dovede i do postavljanja lutke kao maskote koja sve ove godine nedostaje festivalu. Vizualni identitet festivala, odnos s medijima i osnivanje vlastite službe za odnose s javnošću još su neke smjernice kojima se treba baviti festivalsko vijeće.
Raditi na općoj ‘festivalizaciji’ grada, braniti kulturni standard, napraviti kvalitetan međunarodni simpozij kako bi se unaprijedio taj aspekt festivala, učiniti više na disperziji, u većoj mjeri surađivati s organizacijama kao što su UNIMA i ASSITEJ samo su neki zaključci koji zahtijevaju daljnje rasprave na kojima će se donijeti i konkretna rješenja. Do tada svima odgovornima ostaje čuvati i unaprjeđivati festival koji, kako je to rekla Zdenka Bilušić, uz ljeto, jesen, zimu i proljeće postoji kao ‘peto godišnje doba’.
