Branka Telenta prije nekoliko godina zamijenila je kredu s rendžerskom uniformom, a sad je počela izrađivati šumska, vilinska i magična vratašca. Kako svakog dana na posao odlazi u Nacionalni park Krka i boravi u prirodi, inspiracije ne manjka. Njezina vratašca nisu veća od deset centimetara, a mogu stati na svaki komadić zida u stanu ili pak na frižider, ako se radi o magnetu. Na ideju je došla tražeći inspiraciju za uređenje vrta.
– Otvorila sam Pinterest račun, a svi oni koji su barem jednom pogledali tu stranicu teško da su se zadržali samo na jednoj temi. To je raj i doslovno besplatno dijeljenje ideja od rukotvorina do recepata za kolače. Kod ideja za uređenje vrta naišla sam na ta minijaturna vilinska vratašca i tu počinje moja priča. Već više od dva mjeseca moja radna soba je kao Geppettova radionica, nema čega nema. Od toga dana Pinterest jedva da i otvorim, ideje mi se same množe, a uređenje vrta će sasvim sigurno malo potrajati – počinje priču Branka.
Sam proces izrade jednih vratašaca ne traje više od sata, a koristi štapiće od sladoleda koje boja akrilnim bojama, te također grančice, šljokice, perlice, konopčiće, trakice, ružice i slično. Osim vratašaca tu su još i minijaturni prozori, klupe i stolice.
– U šetnji s mlađim posjetititeljima Nacionalnog parka često potičem maštu, priče o vretencima, šumskim vilama i patuljcima. Svaka pukotina u drvetu ili kamenu poticanjem mašte daje totalno drugačiju dimenziju čitavog prostora. Dobro je poznato, a i dokazano da maštanje djeluje umirujuće kao meditacija. Djeca maštom lakše komuniciraju i pronalaze rješenja za ‘probleme’. Einesten je jednom rekao da je mašta mnogo važnija od znanja. Znanje je ograničeno. Mašta okružuje svijet i ne poznaje granice – pojašnjava.
Kaže kako se starenjem i odrastanjem naša mašta pomalo gasi i počinje suočavanje sa stresom i raznim zadacima koji nas okružuju.
– Za sebe mogu reći da sam ‘zapela’ u nekom međuprostoru jer mi je mašta još prilično bujna bez obzira na razne zadatke. Trenutno svoj novi hobi doživljavam kao razonodu i uveseljavanje prijatelja. Što ih više izrađujem, to mi se više rađaju nove ideje, oblici i boje. Nemam neke konkretne planove, prepuštam se magiji grančica, šljokica i perlica, pa kud me odnese… Sve što trebamo je vjera povjerenje i malo vilinske prašine – zaključuje Branka s osmjehom.
