Nikša Ercegović – ime je i prezime koje Šibenčanima ne govori baš puno. Međutim, kada kažete Đugum, e to je već sasvim druga priča. Iza tog nadimka krije se jedna od legendi Šibenskih Funcuta, čovjek koji već nekoliko desetljeća pohodi utakmice šibenskih klubova. Između ostalog, Đugum je bio u užoj ekipi koja je nakon one povijesne utakmice protiv Bosne na Baldekinu i službeno osnovala Šibenske Funcute. Svi tih godina moglo ga se vidjeti u prvom redu ‘kopa’, bilo onog na Baldekinu, bilo onog na Šubićevcu, i to najčešće bez majice, što je jedan od njegovih zaštitnih znakova. Doduše, posljednjih nekoliko mjeseci nema ga ni u dvorani, ni na stadionu. Naime, policija mu je zabranila dolaziti na utakmice.
– Na onom čuvenom navijačkom prosvjedu protiv uprave HNK Šibenik su me priveli jer nisam tija puvati, a onda su mi okinili šest mjeseci zabrane odlaska na domaće i gostujuće utakmice. Isto vridi i za košarku, priveli su me na utakmici protiv Jollyja i zabranili ulazak u dvoranu. OK, takav je zakon i ja se uredno javim policiji na dan utakmice, ali oni mi svejedno dolaze ujutro u sedam sati bubati na vrata, zvone mi na parlafon i viču, ‘dođi Đugume da te vidimo’, ki da sam pas. Čemu to? Pa valjda ima i ja pravo na privatnost? – priča nam Đugum, dodajući kako mu zabrana odlaska na utakmice, pogotovo one GKK Šibenik, jako teško padaju. – Ki da mi je neko ruku okinija – kaže.
NAVIJAČKA OBITELJ
Na utakmice narančastih može ići, i ide na svaku, Davor Zafranović, unatoč tome što mu je 73 godine i unatoč narušenom zdravlju.
– Volija bih ići na navijačku tribinu, među moje Funcute, ali ne mogu zbog noge. Zato mi je uprava GKK Šibenik osigurala mjesto uz parket i ne propuštam niti jednu – kaže Davor, još jedan od osnivača Funcuta, te prvi, a danas počasni predsjednik šibenske navijačke udruge.
S Đugumom i ostalom starom gardom Funcuta obišli su cijelu bivšu Jugoslaviju i dobar dio Europe.
– Svugdi smo ostavili trag, svi su nas znali kao jednu od najvjernijih i najodanijih navijačkih skupina i većina nas je drugih navijača istovremeno i mrzila i cijenila – prisjeća se Davor tih dana, dodajući kako su bili kao jedna velika obitelj. Ta navijačka obitelj pomogla je onoj pravoj Đugumovoj obitelji.
– Prije dvadesetak godina Funcuti su na Baldekinu organizirali humanitarni koncert na kojem su nastupili brojni poznati pivači i na kojem je prikupljen novac za operaciju oka mom sinu. Zahvaljujući njima mom je sinu spašen vid – priča Đugum.
I jedan i drugi dive se ovoj novoj generaciji Funcuta.
– Divim se tim momcima, njihovoj odanosti klubu i narančastoj boji. A kada se sitim one prošlogodišnje bakljade povodom 30. rođendana navijačke udruge, prođu me trnci. Tada se najbolje vidilo tko su Funcuti, cila Hrvatska ostala je zapanjena onim što su napravili – kaže Đugum.
Davora posebno veseli što je Baldekin ponovo u središtu pozornosti, što ponovo odjekuje ono legendarno ‘Ši, ši, Šibenka’.
– Baldekin je bio i ostao hram košarke, a Šibenik grad košarke i svaka čast ljudima iz GKK Šibenik što su nas vratili u one stare dane Šibenke, kada je sve gorilo. I sada opet sve gori kad igra Šibenik – ističe Zafranović.
Đugum je pun hvale za vodstvo kluba s Baldekina.
– Kalpić, Šarin i ekipa stvarno drže do nas, jer su svjesni da je klub bez navijača ništa. I mi ćemo uvijek biti uz njih, jer smo prepoznali da rade pravu stvar, da klub grade na zdravim temeljima, a najvažnije je da u njemu igraju naši domaći igrači – kaže Đugum.
Na kraju njega i Davora pitamo do kada će dolaziti na utakmice?
– Dok smo živi! – ispalili su u glas.
