Prije par dana najavili smo kako će Krešimir Radovčić do kraja tjedna postati član jednog hrvatskog kluba, a da to neće biti ni Šibenik ni Split. A nije ni Cibona. Ne, mladić koji je bio predodređen za vođu momčadi s Baldekina, koji je na širem reprezentativnom popisu, koji je od glave do pete Funcut, postao je član Zaboka. Ne želeći nikog omalovažavati, ovakav rasplet možemo nazvati tragedijom šibenske košarke. Ali, to je realnost. Da najveći talenti, domaći momci, u naponu snage odlaze s Baldekina u Zabok. Bez ikakve odštete. Lani Badžim, sada Radovčić. Sutra najvjerojatnije Nakić i Šarić. Toliko o tzv. strategiji razvoja mladih igrača. Razvijaš ih za druge.
Sapunica oko toga gdje će Radovčić nastaviti karijeru trajala je gotovo cijelog ljeta, od trenutka kada je 21-godišnjem plyamakeru istekao ugovor s narančastima. Natezanje na relaciji igrač – menadžer – klub trajalo je mjesecima. Da, novci su odigrali veliku ulogu, ali ne i ključnu. Više se tu radi o respektu. Recimo, Šere je prošle sezone imao četiri puta manju plaću od svoje zamjene Pandurića. To mu sigurno nije bilo lako progutati. I jasno da je novim ugovorom tražio da se sve malo izbalansira. I ponudili su mu u Šibeniku nešto veći ugovor, ali opet nedovoljno da ostane. Da se osjeća željeno na svom Baldekinu. Da ne ode u Zabok.
