Transfer u Dinamo dogodio se pomalo iznenađujuće, posao je odrađen u tišini, bez velike buke. Jeste se iznenadili kada ste čuli da vas Zagrepčani žele?
– Pa jesam. U to vrijeme bio sam koncentriran isključivo na Istru, nisam se previše zamarao raznim napisima, tim više što se bližio kraj prijelaznog roka. I onda je stigla ponuda Dinama, ponuda koja se ne odbija. Svima nama sportašima cilj je igrati na što višoj razini, igrati za velike klubove i ja po tome nisam nikakva iznimka. Poziv iz Dinama smatram priznanje za sve što sam do sada napravio u karijeri, kao nagradu za godine i godine napornog treniranja i odricanja.
U Dinamo niste dovedeni da budete statist, da popunite rupe. Dapače, odmah ste gurnuti u vatru, dobili prednost ispred Poljaka Sandomierskog.
– Samim tim što su me doveli govori da u Dinamu ozbiljno računaju na mene i na meni je da opravdam ukazano povjerenje, da svojim igrama, a još više odnosom na treningu dokažem da nisu pogriješili. Eto, već u svom debiju u modrom dresu dobio sam priliku stati na gol i ne mislim tako lako ispustiti ‘jedinicu’.
PODRŠKA MURTERINA
Što su na odlazak u Dinamo kazali vaši Murterini koji uglavnom navijaju za Hajduk? Je li vas se koji prijatelj odrekao?
– Ha-ha, nije. Dapače, svi su bili sretni zbog mene jer su znali koliko trud sam uložio u proteklih 12 godina, koliko je tu bilo odricanja. Čak je na utakmicu protiv Splita u Zagreb došao pun autobus Murterina kako bi mi iskazali podršku i na tome im veliko hvala.
Kako su vas primili novi suigrači u Dinamu?
– Odlično! Općenito sam oduševljen onim što me dočekalo u Dinamu, od uvjeta, preko treninga, logistike i općenito organizacije. Vidi se da je ovo neka druga dimenzija u odnosu na moje prijašnje klubove, Zadar i Istru, na svakom koraku se osjeti da je Dinamo velik europski klub i biti dio toga još mi je pomalo nestvarno. Ovdje imam sve preduvjete za daljnji razvoj.
Kakav je dojam na vas ostavio Zdravko Mamić?
– Izvrstan. Riječ je o velikom gospodinu i na mene je ostavio vrhunski dojam. Od prvog našeg susreta prema meni se ponašao kao da se znamo sto godina, primio me je kao svog sina. Vidi se da živi za ovaj klub, da mu je jako stalo do njega i osobno smatram kako Dinamo vodi u pravom smjeru. Uostalom, vidi se to i iz rezultata.
Može li ove sezone netko ugroziti ‘modre’ ili je prvenstvo praktički već odlučeno?
– Ako ćemo biti pravi, ako ćemo igrati svaku utakmicu na najvišem nivou, onda naslov prvaka ne bi trebao doći u pitanje. Ne želim nikoga podcjenjivati, ali mislim da je Dinamo po kvaliteti daleko iznad ostalih. Samo to treba potvrditi i na terenu.
SANJA ODLAZAK NA SVJETSKO PRVENSTVO
Iza sebe imate i jedan nastup za reprezentaciju Hrvatske, u prijateljskoj utakmici protiv Južne Koreje. Doduše, taj je debi bio pomalo raritetan s obzirom da vas je tadašnji izbornik Igor Štimac uveo u posljednjoj minuti susreta, da bi već nakon tridesetak sekundi, ne svojom krivnjom, primili pogodak. Žalite li sada što vas je uopće uvodio u igru?
– Apsolutno ne. Za sportaša nema veće časti od igranja za najbolju nacionalnu vrstu i da više ne odigram niti jednu minutu za reprezentaciju, ja sam svoj san ispunio. Dakle, taj nesretni gol nije nimalo umanjio moju sreću i ponos što sam se našao na popisu izabranih.
Nadate li se da ćete se naći na popisu za Svjetsko prvenstvo u Brazilu?
– Ne želim gledati tako daleko, zamarati se time. Moje je da što bolje branim u klubu, da dajem sve od sebe na svakoj utakmici, a izbornik Kovač je taj koji će odlučiti tko će na Mundijal.
Nisam htio u Šibenik jer sam procijenio da neću imati uvjete za razvoj
Antonijo Ježina karijeru je počeo u lokalnom niželigašu Otok Murter iz kojeg je otišao u Zadar, a nakon toga u Istru. Pitamo ga kako to da se odlučio za vratarsku poziciju?
– U početku i nisam bio vratar, nego ‘običan’ igrač. Tek tu i tamo bih na treningu, kad nas je falilo, stao na gol. Tek sam dolaskom u Murter trenera Damira Marenzija za stalno ‘prekomandiran’ na vrata. On je, očito, prepoznao da imam vratarske kvalitete.
Kako to da niste nikad branili za Šibenik?
– Dobio sam ja poziv iz Šibenika u vrijeme kad sam branio u Murteru, uz obećanja kako ću imati kvalitetne vratarske treninge, što je bio moj jedini uvjet. Međutim, nakon dva tjedna provedenih na Šubićevcu, procijenio sam da u Šibeniku ne mogu napredovati, tako da sam se vratio u Murter, a onda su me na jednom turniru zapazili ljudi iz Zadra, i sve ostalo je, kako se kaže, povijest.
