Zamijeniti život u Njemačkoj s onim u Hrvatskoj, danas je priča koja je gotovo nerealna. U vrijeme kada većina ljudi razmišlja o odlasku iz Lijepe naše, povratak Ivanke Čoge iz Hrvatima ‘obećane zemlje’ u svoj rodni kraj u Zaton, definitivno je tema koja zaslužuje pozornost. No za 42-godišnju Ivanku to i ne zaslužuje pretjerano čuđenje jer, kaže, ni u jednom trenutku nije pomišljala na ostanak u Njemačkoj. Sada, dvije godine nakon povratka, Ivanka je ljubav prema Šibeniku pretvorila u posao. Radi, naime, kao turistički vodič, i uživa u tom poslu u potpunosti.
– Rođena sam u Njemačkoj, a školu sam završila u Šibeniku. Bila je to klasična gastarbajterska priča, a ja sam djetinjstvo provela s bakom i didom u Zatonu. Završila sam upravno pravnu srednju školu i nakon toga se ponovno vratila u Njemačku gdje sam radila sve moguće poslove, od prodaje u pekari, preko konobarenja, da bih se naposlijetku zaposlila u firmi za distribuciju autodijelova kao ‘community manager’ i tamo sam ostala 10 godina – u kratkim crtama ispričala je Ivanka svoj život do konačnog preseljenja u rodni kraj.
S kćeri u naručju odlučila je otići u Njemačku živjeti jer je htjela osigurati njezinu budućnost.
– Sada, kad je ona odrasla, završila je jedan fakultet i paralelno radi i studira na drugom faksu, ja sam svoju misiju u Njemačkoj ispunila i tad je bilo vrijeme za povratak. Oduvijek mi je to bio plan, znači nikad nisam ni pomišljala da ću ostati gore živjeti – govori.
Život u Njemačkoj s ovim u Hrvatskoj, ipak se ne mogu uspoređivati, smatra Ivanka.
– Gore su bolji uvjeti, plaće su redovne, zakoni u toj zemlji funkcioniraju i poštuje ih se. Hrvatska po tom pitanju nemjerljivo zaostaje, ali kod mene je prevladala ljubav prema rodnom kraju. Ovdje se živi puno ležernije. U Njemačkoj je rad na prvom mjestu, pa onda sve ostalo, a ovdje ljudi uspijevaju i posao i zadovoljstvo izbalansirati. Lakše se diše – tvrdi ta 42-godišnjakinja.
S kuferima u rukama stigla je u svoju kuću u Zatonu, a planova za dalje bilo je mnogo. Ipak, prevladala je silna ljubav prema Šibeniku koju je povezala sa znanjem njemačkog jezika i postala – turistički vodič.
– Svašta mi se vrtjelo po glavi, od apartmana do pronalaska posla u svojoj struci, premda sam znala da je to gotovo nemoguća misija. Ma zapravo bih bila radila bilo što, samo da imam plaću. Međutim, baš u to vrijeme mog povratka Udruga hrvatskih vodiča organizirala je besplatna vođenja i ja sam išla vidjeti o čemu se radi. Jasenka Ramljak vodila je turu i ona je zaslužna što me taj posao zainteresirao. Upisala sam tečaj na Veleučilištu, priključila se Udruzi turističkih vodiča sv. Mihovil u Šibeniku i krenula – ponosna je Čoga.
Šibenik je dotad, priznaje, poznavala kao i većina drugih građana. A onda je krenula u kupovinu knjiga i počela otkrivati posebnosti grada.
– Imamo jako zanimljivu povijest i Šibenik je zapravo zaista najposebniji od svih gradova na našoj obali. Usto, jedini je grad kojeg su osnovali Hrvati. Uživam u ovom poslu. Zapravo ga ne bih ni nazvala poslom jer to radim baš iz ljubavi. Stalno istražujem i kopam, maltretiram ljude po ustanovama, što crkvenim što svjetovnim da bi skupila što više podataka i raširila tu priču. U njoj je zapravo poanta. Najjednostavnije je doći ispred grupe turista i izbiflati im povijesne podatke o nekom gradu. Ali ispričati im priču koja će im ostati zauvijek u sjećanju i zbog koje će se poželjeti vratiti u taj grad, e to je moja misija – kaže Ivanka.
Na svoje je uši, kaže, čula što strani turistički vodiči pričaju grupama o Šibeniku, i zgrozila se.
– Ispadamo nekakvi barbari, tučaroši, a katedralu su po njima gradili talijanski majstori. Nevjerojatno. I upravo zbog toga je važno da priču o gradu ispriča lokalni čovjek koji ga stvarno voli. Moje grupe njemačkih turista uvijek mi kažu da se po načinu kako govorim o Šibeniku vidi koliko volim grad. Možeš im dati ne znam koliko podataka, ali ako oni ne osjete tu ljubav, ništa od toga – smatra.
I baš zbog toga šibenski vodiči traže još veću podršku gradskih institucija i Turističke zajednice, jer oni su, poručuje Ivanka, promotori povijesti, kulturne baštine, turizma i načina života u gradu.
– Kako jedan prosječan građanin o svom gradu zapravo zna vrlo malo, među nama u udruzi rodila se ideja da osmislimo novi projekt i napravimo nešto zanimljivo za grad i građane. Kroz priču smo otkrili koliko detalja o Šibeniku znamo i došli smo na ideju napraviti tematsku turu pod nazivom ‘Mračna strana srednjovjekovnog Šibenika’ – najavljuje Čoga tematsko razgledavanje koje će se održati 24. veljače.
Interes građama za priču o templarima, flagelantima ili pak šibenskim vampirom, očito je velik, jer su za manje od 24 sata popunili sva mjesta. No usprkos tome, napominje Ivanka, potpora Grada i Turističke zajednice je izostala.
– Sami ćemo financirati kostime, kupnju baklji, fenjera, šminku i ostale rekvizite. Ne tražimo enormna sredstva, ali pokrivanje osnovnih troškova za takve stvari značilo bi nam mnogo. Prvi je to u nizu projekata koje planiramo ostvariti i nadamo se da će kroz to spoznati važnost nas kao turističkih vodiča i napraviti nas vidljivijima, jer ako netko zna svaku kalu Šibenika ili gdje točno nedostaje stepenica u Nacionalnom parku Krka, to smo onda mi turistički vodiči – poručuje.
Bez obzira na to, 42-godišnja Ivanka Čoga planira se i dalje baviti tim poslom.
– Stati ispred 30, 40 ljudi i pričati im o svom rodnom gradu definitivno je izazov, jer ne smiješ iznevjeriti sebe, njih ni grad. Mi smo direktni promotori tog grada, i dadeš li ljudima priču i pokažeš li im dušu Šibenika, oni će se sigurno vratiti u njega. Već se zapravo i vraćaju… – zaključuje Čoga.
