Minute, ma kakvi minute, sekunde život znače kad je u pitanju ljudski život. Toga su itekako svjesni svi medicinski radnici, liječnici, sestre, tehničari… A upravo je zanimljivo da u Tisnom sestre-tehničarke bez problema te sekunde odnedavno same kradu smrti. Naime, četiri sestre, među kojima su Šemsija Mujčinović, Antonella Blaće, Željka Gverić i Kolinda Lokas bez problema sjedaju za volan hitne pomoći, upale rotirku i jure na intervenciju zaobilazeći aute i prolazeći kroz crveno po potrebi…
Mnogi vožnju hitne pomoći asociraju s muškim poslom, ali četiri hrabre žene dokazuju suprotno. Nelagode je prvih nekoliko puta bilo, priča nam sestra Šemsija, voditeljica ispostave hitne pomoći u Tisnom.
– Sve se s vremenom slegne. Naučiš parkirati u rikverc pa gledati u bočne retrovizore. Sve je kao u običnom autu, ali samo male veće. Ionako ti treba vozačka B kategorije – ispričala nam je simpatična Šemsija. Reakcija, dodaje, ima svakakvih. Neki stanu pa gledaju i čude, ali uglavnom su svi više-manje oduševljeni.
Četiri dame nisu ni sanjale da će jednog dana juriti između automobila i to za volanom, a jedine su u županiji koje voze hitnu pomoć.
– Uvijek sam mislila da za vozača hitne treba nešto položiti, ali ono… Upališ sirenu, oni se maknu sa strane, a ti voziš ravno. Morate biti oprezni stalno jer sve morate napraviti najbolje što znate – govori nam sestra i vozačica.
Obraćamo se mlađoj kolegici Antonelli. Priča nam i ona kako vozi hitnu pomoć, ali dosta manje nego Šemsa. U početku je, veli, sve bilo čudno jer je vozilo veće i šire.
– Idem u rikverc bez problema, uspijem se i parkirati. Nije mi problem pitati muške kolege za savjet oko vožnje – napominje Antonella.
Ima li podjele poslova na muške i ženske, pitamo dvije prilično emancipirane žene koje voze hitnu…
– Tako nešto ne postoji. U principu, u našem poslu, najbolja kombinacija je kad imamo muško i žensko jer ne mogu ja dignuti pacijenta od sto kila – ubacuje se Šemsija, a Antonella dodaje kako ne bi trebalo biti podjela zbog sušte činjenice da živimo u 21. stoljeću.
U Tisnom prije mosta, dakle, ordinira pet ekipa, i to onih famoznih t2 timova, bez liječnka, s dva tehničara. Odatle i potreba za tehničarkama-vozačicama. Zimi se brinu za pet tisuća ljudi, a ljeti i za 50 tisuća duša na otoku Murteru, ali i Pirovcu, tišnjanskoj Dubravi….
Jesu li intervencije ubodi ježeva, ili više ozbiljnijeg karaktera, pokušavamo biti neozbiljni… Dobivamo ozbiljan odgovor.
– Naravno da ne izlazimo na takve intervencije, ali stranci zovu radi toga i često dolaze na hitnu. Intervencije su svakojake. Teške, lagane, velike hitnosti… – ističe Šemsija, a u tom trenutku na vidjelo izlazi neizbježna tema. Ona o t1 i t2 timovima.
– Ljeti imamo doktora, od 12. lipnja pa skoro do 1. listopada – ubacuje se muški kolega, a Šemsija ne može da ne kaže kako je previše posla za tim t2 bez liječnika.
– Mislim da je Tisnom potreban tim t1 s liječnikom. Ako svi mogu imati liječnika, zašto Tisno ne bi moglo. Njima je jasno što se može dogoditi, ali mi ne možemo promijeniti trenutačnu situaciju – smatra sestra s 35-godišnjim iskustvom.
Na intervenciji je, dakle, jedan tehničar s pacijentom, a naprijed vozi tehničar-vozač. Ipak, s pacijentom su oboje skupa. Ovisi o procjeni, zovu prijavno-dojavnu jedinicu da im pošalju najbliži tim s liječnikom..
Pitamo sestre i tehničare funkcionira li bolje tim s dva tehničara, ili tehničar i vozač…
– Pa uglavnom je bolje da su na intervenciji dva tehničara jer se brže opremi pacijent – složni su u Tisnom.
Svi vole svoj posao, a sestra Šemsija govori kako se zvanje sestre ne uči u školi, već se rađa. Humanost je ono što odlikuje njihov posao i životni poziv. Za spasiti život ništa nije teško, a dokaz su i sestre-vozačice. Svi se uglas smiju i zafrkavaju kako je manji broj slomljenih retrovizora otkad žene voze hitnu.
Kakvi su vozači na cesti kad vide hitnu, zanima nas jer u nekim situacijama nije svejedno vidjeti jureće vozilo pod rotirkama iza sebe…
– Generalno, vozači su korektni, ali imamo problem s nekima. Znaju kočiti u krivinama, gdje ih ne možemo prijeći. Uglavnom, naš savjet je da nastave voziti kroz zavoj i gdje je ravnije, da se maknu. Nama nije Bogom dano, da ako imamo prednost, da možemo ludovati – poručuju vozači-tehničari iz Tisnog.
Kad je velika hitnost i gužva na cesti, zna biti grč u želucu, napominje Šemsija, ali sve to stane kad adrenalin proradi i kad je ljudski život u pitanju. Sekunde život znače, a toga su itekako svjesne ‘heroine iz našeg susjedstva’ za volanom hitne pomoći…
