Uspješan tjedan za domaću književnu scenu, zaokružila je šibenska književnica, putopjesnikinja Maja Klarić. Nakon zbirke pjesama ‘Život u ruksaku’, police knjižara i knjižnica bogatije su za još jednu Majinu zbirku putopisne poezije ‘Quinta Pitanga’. Riječ je o zbirci pjesama nastalih tijekom njenog boravka u prekooceanskom Brazilu, a priliku družiti se s Majom, slušati i pričati o njenoj poeziji i putovanjima već su imali čitatelji diljem Hrvatske, te u Srbiji i Bosni i Hercegovini, a večeras i ljubitelji lijepe pisane riječi u Šibeniku.
Mjesto radnje – gradska knjižnica Juraj Šižgorić. Voditeljice Dora i Franka, inače učenice gimnazije ‘Antuna Vrančića’.
Maknuti kočnice
S drugom zbirkom poezije Maja namjerava doći korak bliže onom dijelu publike, potencijalnim čitateljima koji naginju poeziji, ali još uvijek ih nešto koči da joj se posve predaju. Njena želja je približiti poeziju osnovnoškolcima, srednjoškolcima te onima koji, kako kaže, možda ne znaju gdje se nalazi polica s poezijom u knjižnici, a to bi htjeli znati.
‘Na to me inspirirala poruka nastavnika osnovne škole iz Slavonije koji mi je rekao da je ‘Život u ruksaku’ knjiga mjeseca u njihovoj školi, da je učenici čitaju s guštom, da uživaju u njoj. Ta mala poruka, činjenica da osnovnoškolci čitaju moju zbirku, značila mi je više nego bilo koja pozitivna kritika u časopisima i općenito u tim krugovima. To je svakako dobrodošlo, ali to nije ono što bih naglasila kao primani cilj’, objasnila je autorica.
Razlog je to zbog kojeg je odlučila nove promocije održavati u školama ili, pak, hostelima gdje se, reći će Maja, mogu susresti ljudi koji vole putovanja. ‘Naposljetku, ipak je to putopisna poezija’, zaključit će.
Neobičan naziv zbirke duguje nazivu imanja na kojem je provela dva mjeseca na brazilskom otoku Itaparica. Inače, quinta znači imanje na selu, a pitanga je naziv autohtonog bobičastog voća koje je nekoć okruživalo spomenuto imanje.
Koliko vrijedi poezija?
‘Mislim da se to ne može procijeniti novcem, ali rekla bih da vrijedi mnogo, priznali mi to ili ne. Samo je moramo početi čitati’.
