Drniški krediti itekako su ostali urezani u šibensku kolektivnu memoriju kao jeftin novac koji su mnogi dizali sedamdesetih godina nakon potresa u tom gradiću Dalmatinske zagore. Uvjeti su bili jako jednostavni. Trebalo je prijaviti štetu pa bi uz minimalnu naknadu mogli dobiti i do dva milijuna ondašnjih dinara, priča nam svjedokinja tih događaja, starija Šibenčanka koja onda ipak nije dignula kredit.
-Mnogi ljudi su koristili te kredite jer su bili nevjerojatno povoljni. Bilo je tu ljudi iz Knina, Šibenika, ali i unutrašnjosti. Nabavili bi nekakvu potvrdu i došli u banku po kredit. Bilo je tu dosta ljudi preko veze. Svašta su kupovali, od terena za vikendice do automobila – kazala nam je starija Šibenčanka.
Krediti su prodavani u vrijeme Hrvatskog proljeća, odnosno MASPOK-a i hrvatskih političara Savke Dabčević Kučar i Mike Tripala, priča nam drugi sugovornik, također suvremenik ondašnjih događaja.
-Moja pokojna mater išla je u Drniš dignuti kredit. Radila je u ondašnjem SDK, današnjoj FINA-i, i onda je i ona po uzoru na svoje kolegice dignula kredit. Mi smo tada kupili auto – rekao nam je Šibenčanin.
Priča je kružila kako su baš Savka i Miko zaslužni za te jeftine kredite jer su shvatili da neće biti ništa od autoceste Zagreb – Split pa su počeli novac prebacivati u fond za pomoć drniškom kraju.
‘Savka mati, Tripalo ćaća, daju kredit koji se ne vraća’, bila je i narodna pjesmica koja se pjevala u to doba, podsjetio nas je šibenski povjesničar i arhivar Milivoj Blažević.
Mnogi su, posebice oni koji bi dignuli kratkoročne kredite, vratili kredit u potpunosti. No, osamdesetih godina je zavlada visoka inflacija koja je pojela vrijednost novca pa su neki sagradili kuće skoro za badava.
