Tradicija je za Betinu i Betinjane velika stvar, a jedna od tradicija koju posebno njeguju je vaterpolo. Vaterpolo se u Betini pune 64 godine prenosi s koljena na koljeno i nije neobično da sinovi nasljeđuju očevo mjesto u momčadi. No, rijetko se dogodi na otac i sin igraju u istoj ekipi, a upravo to je slučaj u betinskom Brodograditelju gdje boje kluba brane otac i sin Jakovčev.
– Vaterpolo u Betini je uistinu jedna posebna priča i možemo se kladit da nema pojedinca u Betini koji nije uskočio u more i barem jednom primio vaterpolo loptu. No, ne smijemo ni zapostaviti ženski vaterpolo, koji je također postojao dugi niz godina u Betini. U svakom slučaju, u 64 godine povijesti našeg kluba, izmijenilo se puno generacija i svaka od njih je dao svoj doprinos. Također, puno je momaka koji igraju sada za Betinu, a čiji su očevi prije igrali za ovaj klub, to je jedna vrsta povezanosti, objašnjava nam 21-godišnji student Luka čiji je otac Robert u tom sportu skoro 30 godina.
Otac se počeo baviti vaterpolom u svojoj mladosti, a ljubav prema tom sportu je naslijedio od djeda, koji je također bio betinski vaterpolist. Kad se napravio zimski bazen na šibenskoj Crnici, Robert i prijatelj Boris Paškvalin, predsjednik VK Brodograditelj, odmah su upisali svoje sinove koji su svaki dan putovali na treninge u Šibenik.
– S vremenom su se priključili naši brojni prijatelji iz Betine i svaki dan smo zajedno putovali na bazen u Šibeniku gdje smo kroz treninge, utakmice i natjecanja stekli prijatelje za cijeli život. Zimi bi trenirali u Šibeniku, a ljeti bi igrali za našu Betinu. Vaterpolo klub Brodograditelj ne čine samo brojni uspjesi u natjecanjima, već osjećaj zajednice i pripadnosti, jedan ekipni duh koji povezuje stare i nove članove. Kad sam bio mlađi zajedno sam s prijeteljima gledao seniorsku ekipu VK Brodograditelja kako igra i pobjeđuje, i svima nam je bila želja da zaigramo za prvu momčad u centru Betine pod svjetlima reflektora. Sada sam nešto stariji, otac i nije ‘toliko’ ostario, pa smo u mogućnosti da zaigramo jedan pored drugoga, priča nam Luka.
Situacija u igri je uvijek zanimljiva, a naročito kad stanu jedan pored drugoga.
– Ipak je on u tom sportu već skoro 30 godina i bez obzira na sve, uvijek nekako tražiš neki savjet ili neko odobrenje za određenu akciju, pa tako da i tada to izgleda pomalo odgojno. Jer osim što igramo zajedno vaterpolo za Betinu preko ljeta, također podosta i jedrimo na regatama preko zime, pa smo uspjeli iskordinirati sportski odnos,objašnjava nam Luka kakva je situacija ‘na terenu’.
Robiju je ovo zadnja sezona, ako je suditi po onome što govori, no kako nam Luka odaje, to govori već nekoliko godina.
– On vam govori da mu je ovo posljednja sezona, ali opet, to je govorio i zadnje četiri sezone. Mislim da iako osjeća da više nije u onoj formi od prije, veseli ga kada je u bazenu, okružen prijateljima i kada je u središtu igre koju voli. To vam vrijedi i za sve Betinjane, možemo se mi igrači ostaviti vaterpola, ali se nikada zapravo nećemo ostaviti betinskog vaterpola. Tradicija i prijateljstvo je ono što zapravo stoji iza betinskog vaterpola, a u svoje 64 godine, VK Brodograditelj je postigao toliko puno i sudeći po broju djece koja treniraju svaki dan, tek treba postići još puo toga, zaključuje mladi Betinjanin.
