‘Izaslanstva Grada Šibenika, Šibensko- kninske županije, sportskih klubova i udruga te Zajednice sportova Grada Šibenika i Šibensko- kninske županije položit će cvijeće uz Draženov spomenik, potom i kod Draženovog koša u Preradovićevoj ulici.’ Pisalo je to u pozivu upućenom povodom obilježavanja 24. godišnjice tragične pogibije Dražena Petrovića. Međutim, ono što je mnogima upalo u oči jest da koša ispred stana Petrovićevih na Baldekinu više nema. Istina da to i nije bio originalni koš, onaj na kojem je Dražen ‘i doručkovao i ručao i večerao’, ali je svjedno svjedočio o počecima jedne nevjerojatne sportske karijere.
Od svega je ostala samo spomen ploča. Bar nešto.
Inače, kao i svake godine, i ovog puta obilježavanje tužne obljetnice počelo je kod spomenika na Baldekinu.
Počast košarkaškom Mozartu došlo je odati i staro i mlado. Djece je bilo najviše, prije svega one iz Škole košarke koja nosi ime našeg velikana.
– Ova djeca živi su spomenik Draženu Petroviću, a ovo igralište, koje je puno i u pola noći, najljepši je spomenik njemu u čast – kazao je Miro Kotarac, jedan od prvih Draženovih trenera.
I ovog puta mnogima su zasjale oči na prve taktove pjesme ‘Život leti kapetane’ koju je sjajno izvela klapa ‘Bunari’.
S knedlom u grlu kratki ali emotivni govor održao je šibenski dogradonačenik Dane Mileta.
– Dražen je utkan u Šibenik, u Hrvatsku, u svjetsku košarkašku povijest, a preko ove djece piše budućnost – kazao je između ostalog.
Župan Goran Pauk prisjetio se, pak, jednog od Draženovih ‘trademarka’.
– Pamtimo ga po njegovom osmijehu, svi su ga poznavali po njemu – zaključio je Pauk.
