Dvorac, zemaljska kugla, Mickey i Minnie Mouse, pčelica Maja, Batman, likovi iz crtića Frozen, kinder jaje, ili pak Fenderova gitara. Što god ljudska mašta zamisli, Vesna Nakić pretvara u stvarnost. I to ne bilo kakvu, već onu slatku, u obliku torti kakve ste navikli gledati po društvenim mrežama svjetski poznatih slastičara.
Vesnin život pisao je dosta drugačiju priču no što smo naviknuli čitati kada je u pitanju otkrivanje talenta. Mnogi kreativci odmalena osjećaju u sebi crtu za ‘ono nešto’, a ova 41-godišnjakinja rođena u Zagrebu, odrasla u Sarajevu, sanjala je da će jednog dana postati kineziologinja. Početkom rata preselila je u Zagreb, završila Treću gimnaziju i Kineziološki fakultet, no posao u struci nikad nije našla. Stoga se 2005. godine zaposlila kao hostesa na jedrilici u vlasništvu engleskog chartera.
– Lijepo je to iskustvo, ali jako naporno. Od jutra do mraka nema stajanja, a kako sam još tijekom faksa preko ljeta konobarila u Skradinu odakle je moj djed, uvijek sam s flotom voljela doći na svoju djedovinu, priča nam Vesna, ponosna što ulica u kojoj danas živi u Skradinu nosi upravo njegovo ime.
DIF-ovka po struci prekvalificirala se za slastičarku
Dvije godine kasnije opet u Zagrebu baca sidro, i zapošljava se u putničkoj agenciji. Potom sa suprugom otvara firmu, ali bezuspješno, jer je kriza učinila svoje.
– 2010. godine došli smo u Skradin na šest mjeseci. Opet sam tijekom sezone radila u istom kafiću kao i za vrijeme studija. Potajno sam priželjkivala ostanak, no jedino je pitanje bilo može li se suprug naviknuti na život ovdje. I evo nas, sedma godina da smo se preselili u Skradin i ne planiramo više otići, sretna je Vesna.
Kao sezonski radnik, na Zavodu za zapošljavanje saznala je za moguće prekvalifikacije. U oko joj je najprije upala prekvalifikacija za kuhara, ali kad je vidjela da postoji i slastičar, kazala je sama sebi ‘to je to’.
– Bila je to odluka donesena hladne glave. Dok je ljudi, svadbi, krštenja, pričesti, bit će i kolača, i tako je moja odluka pala na prekvalifikaciju za slastičara. S obzirom da sam završila fakultet, dugo mi je trebalo da dobijem dozvolu za prekvalifikaciju, no na kraju sam uspjela i 2014. godine postala slastičarka, prisjeća se.
Spremala je dotad kolače, bilo kao desna ruka mami u kuhinji, ili sama, ali do te 2013. godine nikad nije ni pomislila da će raditi ono u čemu danas beskrajno uživa.
– Nakon prekvalifikacije htjela sam raditi s fondantom. Sveprisutan je, lijepo izgleda, a kako se radi o jestivoj šećernoj masi, dobijete dva u jedan. Prvu tortu s fondantom napravila sam u studenom 2014. za krštenje rođakove kćeri, a do danas sam ih napravila preko 200, ponosna je Vesna Nakić.
Ovladala je šećernom masom i počela raditi čuda. Otvorila je i Facebook stranicu na kojoj je objavljivala fotografije torti, a kako se dobar glas brzo čuje – rodbina, prijatelji i poznanici počeli su je zvati da i njima napravi nešto za posebne prigode.
– To je posao koji iziskuje kreativnost, promišljanje, istraživanje i vrijeme utrošeno na izradu torte. Otkako sam završila prekvalifikaciju, cilj mi je bio otvoriti nešto svoje. Željela sam sama sebi stvoriti posao kojim ću se baviti u životu. Nisam tip koji sjedi doma, kuka i čeka da mu nešto padne s neba. Htjela sam još lani otvoriti svoju slastičarnu, ali evo, otvorena je sad u Skradinu i izgleda da je tako trebalo biti, veli vlasnica ‘Slatke radionice’ u Ulici dr. Franje Tuđmana.
Konstantno učenje i istraživanje Vesnu su doveli do uspjeha. Skromna, za sebe kaže da ne može biti najbolja, ali se trudi biti koliko god može bolja u svom poslu.
– Crtati ne znam, ali oblikovati očito znam, smije se i dodaje – Nisam opsjednuta perfekcionizmom, ali volim urednost. Mama i suprug su mi najveći kritičari, zajedno s prijateljicom Mimi. Uvijek im se obratim i znam da će mi iskreno reći svoje mišljenje. Bez obzira na to koliko torti napravila, svaku radim kao da mi je prva, posebice zbog toga što je fondant izrazito osjetljiv na temperaturu i vlagu, objašnjava.
Dvorac za ‘Mimi’ putovao je u Munchen
Napraviti preko 200 torti od kojih svaka priča svoju priču, nije nimalo lagan posao. Dodaju li se tome sati i sati rada i osmišljavanja, Vesnine torte nemaju cijenu. Ipak, sad kad je otvorila ‘Slatku radionicu’ i torte su morale stati u ‘gabarite’.
– Cijene se kreću od 370 pa do otprilike 900 kuna za najskuplje torte trokatnice. Ipak, trokatnicu koju sam radila za svoju prijateljicu Mimi, najdraža mi je torta. Bio je to dvorac od čokolade i naranče na kojem sam radila tri dana. Spakirala sam ga u autobus i poslala ga Mimi u Munchen, a vozača upozorila da je u kutiji torta. Živa i zdrava stigla je do Mimi, a njezinoj sreći nije bilo kraja, tako da mi je to definitivno najdraža torta koju sam napravila, kaže Vesna.
Svaka proslava za koju je radila tortu u posljednje tri godine, za Vesnu je bila i prilika za stvaranje vlastitog ‘slatkog book-a’. Prepoznali su njen rad i na portalu She.hr, i do danas za njega piše o slatkom svijetu. Ovog ljeta Vesna po prvi put radi još jedan, novi korak unaprijed.
– Izgleda da ću imati suradnju s lokalnim ugostiteljima. Kako je trend kava-torta sve popularniji, sve više ugostitelja želi takvu ponudu u svojim objektima. U dogovoru s njima kreiram ponudu svakog objekta zasebno, kako se ne bi preklapali u ponudama. Tako će gosti Skradina, uz nadaleko poznatu Skradinsku tortu, po prvi put imati priliku probati i druge slastice napravljene u Skradinu. Znam da posao neće ići lako, ali za mene ‘teško’ ne predstavlja problem, jer ništa što je dobro ne nastaje preko noći, iskrena je Vesna Nakić.
