– Bako, vidi, našla sam kamen! – ushićeno je kazala mala djevojčica pokazujući u malenoj ručici svoje otkriće.
– E, neš ti problema naći u Zagori kamen – odgovorila joj je baka, koja je s malom unučicom, tik uz ogradu i svega metar od gore potpisanog pratila prošlotjednu utakmicu osminefinala nogometnog Kupa Hrvatske između Zagore i Dinama.
Kamen definitivno nije teško pronaći u Zagori, u Unešiću, ali, ovaj krški kraj, čini se, obiluje i dobrim nogometašima. Jer ne može biti slučajnost da ovo malo mjesto, s 1.686 duša prema zadnjem popisu stanovnika, u pet godina dva puta uđe među 16 najboljih u Kupu. Dapače, te 2008. godine trećeligaš NK Zagora ugurala se među osam najboljih.
SAJAMSKI UGOĐAJ
I prije pet godina i sada, u aktualnoj utrci za Rabuzinovim suncem, Unešićane je iz daljnjeg natjecanja izbacila najbolja hrvatska momčad i aktualni prvak. I oba puta bila je velika fešta u Unešiću. Doduše, ovog puta bilo je nešto manje ljudi nego prvi put, ali svejedno je Unešić u srijedu bio centar svita. Osim iz samog Unešića i okolnih zaselaka, došli su ljudi iz Šibenika, Trogira, Splita, Drniša, Knina. I, naravno, iz Zagreba. Ali tridesetak Bad Blue Boysa nisu imali previše vremena upoznati se s čarima Unešića i okolice jer su bili pod strogom paskom policije, a nisu se baš nešto ni nagledali nogometa s obzirom da su zbog neprimjerenog skandiranja i viška promila već nakon nekoliko minuta bili prepraćeni u najbližu policijsku postaju. Ali su zato svi ostali guštali. Bio je to pravi blagdan u Unešiću, prava pučka veselica. Vrtjeli su se janjci, pekli hamburgeri i kobasice, točilo pivo i vino, odnekud su iskrsli i štandovi s ‘đinđama’ instant poduzetnika. Bilo je i poznatih faca, ne samo iz svijeta nogometa, već i politike i gospodarstva. Doduše, najveća faca od svih, Zdravko Mamić, ovog puta nije došao. Ali, i bez njega je bilo interesantno. Nogomet je, zapravo, tog dana bio sporedna stvar. Najvažnije je bilo druženje i dobar provod.
ZAGORA ME RODILA, USRID SIVA KAMENA
– U ovom našem malom mistu nemamo baš puno zanimacija i zato, kada se dogodi nešto ovakvo, kad ti u goste dolazi jedan Dinamo, svi malo poludimo, damo si oduška – pričao nam je uoči početka utakmice jedan stariji gospodin, koji je, doduše, umjesto onog NK Zagore, oko vrata nosio šal Hajduka.
– Ma to ja radi provokacije – objasnio je svoj izbor asesoara.
Naravno, bilo je i jako puno onih s ‘pravim’ šalovima.
– Zagora me rodila, usrid sivog kamena, to je moja krajina…! – orilo se iz grla Pašajica, članova navijačke skupine NK Zagora.
Na poluvremenu je, pak, Adolf Dado Topić, otpjevao službenu himnu unešićkog trećeligaša ‘Oja noja Zagoro moja’, a skandiralo se i minutu šutjelo za nedavno preminulog Vinka Cocu.
Zanimljivo je bilo i na samom terenu. Pogotovo u prvom dijelu utakmice. U tih prvih pola sata neupućenima je bilo teško razaznati tko je tu višestruki prvak Hrvatske i redoviti sudionik europskih natjecanja, a tko trećeligaš. Naime, Zagora je u susret ušla bez imalo kompleksa i u nekoliko navrata dobro isprepadala najskuplju momčad u Hrvatskoj. Koja je, da ne bude zabune, istrčala u najjačem sastavu (nedostajali su samo Sammir i Soudani). U tim trenucima vratar Zelenika spašavao je Dinamo.
DUJE, ĆAĆA ĆE TI ZALIPITI DVI!
Ipak, kako je susret odmicao, Zagrepčani su lagano preuzimali kontrolu, a do izražaja je osim kvalitete, došla i fizička sprema dviju momčadi. U konačnici je završilo 5:0 za goste. Strijelci su bili Fernandes, Šimunić, Beqiraj i dva puta Duje Čop. Ovaj potonji bio je na posebnom udaru domaće publike s obzirom da je njegov otac Davor odnedavno trener Zagore. Nije u tom dobacivanju bilo ničeg zlonamjernog, više je to bilo ono tipično dalmatinskom podbadanje.
– Duje, da slučajno nisi zabija jer će ti ćaća zalipiti dvi! – bila je jedna od poruka upućenih Dinamovom napadaču.
Duje je na kraju ‘zalipija’ dva komada, a je li zbog toga imao problema s ocem, ne znamo. Ali, čisto sumnjamo. Nogomet je tog dana ionako bio sporedna stvar u Unešiću.
