Don Stipe Perkov 17. svibnja primit će nagradu Šibensko-kninske županije za višegodišnji rad i iznimno značajan doprinos u kulturi i očuvanje kulturne baštine Šibenske biskupije i Šibensko-kninske županije. Posjetili smo ga tim povodom u Jurlinovim dvorima, dvorima u Dragi u Primoštenu Burnjem u kojima se rodio za vrijeme Drugog svjetskog rata kada su se fašizam, nacizam i komunizam sručili na obitelj, a kuća je uništena. Završetkom rata obitelj se raseljava, a tadašnji biskup Arnerić vraća don Stipu na rodnu grudu gdje 1976. osniva župu Primošten-Stanovi, a Jurlinovi dvori postaju mu župni ured.
Premješten je 1987. u župu Srca Isusova u Šibeniku, a onda 1997. i u župu Vrpolje gdje je do 2013. godine obnašao i službu upravitelja svetišta Gospe Vrpoljačke, čijoj je obnovi i podizanju na višu duhovnu, kulturnu i materijalnu razinu i osobno doprinio. Biskup Ante Ivas potom ga imenuje povjerenikom za medije i kulturu 2013. godine, što i danas radi.
Svo to vrijeme obilježila je želja Don Stipe da povrati život u rodne dvore, i u konačnici je u tome uspio. 2008. godine Ministarstvo kulture proglasilo je Jurlinove dvore kulturnim dobrom. Postao je to spomenik primoštenskom težaku, a don Stipe pionir agro-turizma u županiji.
– Nagrada Županije potvrda je mog dosadašnjeg kulturnog djelovanja, odnosno rada svega onog što u životu volim. Bilo je puno toga dobrog i lošeg, ali svakako je moj rad izraz vremena i događanja kroz koja sam prošao, i drago mi je da je Županija prepoznala moj trud, kaže nam don Perkov.
‘Jurlinovo sunce’ u Jurlinovim dvorima
Njemačka umjetnica Edith Maria Heinze u potrazi za mjestom na kojem bi održavala likovne kolonije, pronašla je Jurlinove dvore i dogovorila se sa don Stipom da će financirati obnovu u zamjenu za sobu, atelje i dnevni boravak u kojem će boraviti. Na carini nije mogla preuzeti stvari, pa ih je uskladištila u Trstu. Kad je stiglo vrijeme da svoje stvari odveze u dvore, pronašla je opljačkano skladište. Vratila se u Njemačku i umrla nakon mjesec dana. Njezina dva vitraja i danas krase kapelicu u Jurlinovim dvorima.
– S Markom Baljkasom pokrenuo sam 1979. godine prvi agroturizam u županiji. U dvorima se nalazi sedam kamenih kućica u čijoj je sredini dvor s kamenim obiteljskim stolom, simbolom obitelji koju su htjeli uništiti ali nisu uspjeli. Tu je i kužina čatrnja, na ulazu teza, a iznad nje terasa do koje se dolazi slarom s kojeg puca pogled na polje, primoštenske vinograde, maslinike i more, govori don Perkov dok obilazimo nasljedstvo staro preko 300 godina.
U muzejskoj zbirci sakupio je vrijedne sakralne predmete, a najstariji je korpus tijela Isusa iz 12. stoljeća, te gospa od alabastra iz 16. stoljeća. Vrijedna je to kolekcija, dodaje, kakve nigdje drugdje u županiji nema.
Posvetio se don Stipe obogaćivanju etnografske zbirke sa svim predmetima i oruđem kojim su težaci nekada obrađivali zemlju. U knjižnici ‘Biskup Josip Arnerić’ koja broji preko tri tisuće knjiga i misala, nalazi se i Obrednik Bartola Kašića iz 1640. godine tiskan u Rimu, što je temelj hrvatske pismenosti.
– Dao sam umjetniku Zvonimiru Vili izraditi 12 portreta mojih predaka koji su se ovdje rađali, radili i umirali. Napravio ih je u stvarnim veličinama i smješteni su u galeriji ‘Jurlinovo sunce’, pokazuje svećenik i posljednji u nizu Vilinih portreta obitelji Perkov na kojem je ‘suncem’ postao upravo on – don Stipe.
Ulomci iz osobnog dnevnika na 400 stranica u rukama čitatelja
Ljubav prema kamenu, lozi, dvorima i služenju Bogu nije jedina za don Stipu. Osnovao je ogranak Matice Hrvatske u Primoštenu, otvorio knjižnicu i čitaonicu ‘dr. Ante Starčević’ u Primošten Selu i Dragi, osnovao KUD ‘Sveti Juraj’ i pjevačku skupinu ‘Divojke s Bojane’, izdao knjige ‘Iskon’, ‘Kumpar Špiro’ i zbirku pjesama ‘Nizbrdicom uzbrdo’, pokrenuo glasilo župe Primošten Stanovi ‘Vjera u kamenu’, ‘Primoštenski glasnik’, ‘Sveti Mihovil’ kao glasilo šibenskih župa, ‘Sveti Mihovil’ šibenske biskupije za vrijeme biskupa Badurine, ‘Mihovila’ koji do danas izlazi četiri puta godišnje, te ‘Gospin glasnik’ koji je izlazio od 1999. do 2013. godine, a tiskan je u tri tisuće primjeraka. Svoje je djelovanje zapečatio i članstvom te pročelništvom šibenskog stola ‘Družbe Braće Hrvatskog zmaja’.
– 1958. sam počeo pisati dnevnike. Svaki dan navečer, između 21 i 22 sata bilježim gdje sam bio tog dana, što sam radio, doživio, koji su događaji pratili taj dan. Dnevnici zasigurno mogu poslužiti kao temelj za neka sociološka, vjerska, psihološka i politička pitanja i odgovore, posebice o Crkvi, i zato bih volio da se tih pet tisuća stranica objavi poslije moje smrti i sa pristojnim vremenskim odmakom, obnjašnjava.
Piše don Stipe i memoare ‘Ustani, Jona, i pođi u Ninivu’. Knjiga je to koja se trenutno nalazi na lekturi, a bit će objavljena iduće godine kada don Perkov slavi 50. obljetnicu misništva.
– Glavne informacije vadio sam iz dnevnika, a kako bilježim svoj životni put od rođenja, knjiga će zasigurno izazvati velike reakcije. Bio sam jako otvoren, ali to su moji pogled i razmišljanja. Memoari imaju 400 stranica i upravo će oni zaokružiti moj rad, najavljuje don Stipe Perkov.
Premda mu je 75 godina, niti ne pomišlja na usporavanje životnog tempa. ‘Jurlinovo sunce’ i ove godine planira u dvorima dočekati oko 10 tisuća gostiju iz cijelog svijeta koji u Primošten Burnji dolaze doživjeti život primoštenskih težaka otprije tristo godina…
Fotogaleriju Jurlinovih dvora pogledajte klikom na dolje priloženu fotografiju.
