Što je istina? Ovo pitanje postavio je Pilat u razgovoru s Isusom, kojega su mu Židovi doveli da ga osudi na smrt. Izrekao ga je više za sebe nego li iz želje da zbilja sazna Isusovodgovor. Vjerujem da je to pitanje koje smo sami često znali izreći u različitim zgodama i nezgodama života,bilo da istinu tražimo ili da s uzdahom zaključujemo kako nam ona izmiče. Kako god, istina nas uvijek iznova izaziva. Duboko u sebi osjećamo da mora postojati i da je trebamo, da je život bez nje laž.Pa i onda kada od nje razočarani odustajemo, osjećaj neuspjeha i praznine u nama govori da kako nam nedostaje. S druge strane, čini mi se da istinu često, upravo poput Pilata, samo naizgled tražimo, ali je ne želimo čuti. I pri tome pokušavamo pranjem ruku isprati odgovornost za njom, koja je utkana u našu savjest. Nismo uvijek spremni prihvatiti izazov koji istina sa sobom nosi, jer slutimo da bi ona mogla dovesti u pitanje nas, naše stavove i postupke. Tada bismo ih morali mijenjati, a to ne želimo! To je teško. Možda i najteže!? Čovjek će radije mijenjati svijet i ljude oko sebe nego sebe sama.
SAMO JEDNA I NEPROTURJEČNA
Istina se danas relativizira. Mnogi su, kada imse život zakomplicira, skloni kazati da svatko ima pravo na ‘svoju istinu’. To bi značilo kakodopuštaju da ima više ‘istina’ i da se one međusobno ne moraju poklapati. Mogu se čak i sukobljavati?!Njima je to moguće, iako istina po svojoj naravi može biti samo jedna i u sebi nikako ne može biti proturječna. Drugo je pitanjekoliko mi, kada tvrdimo da poznamo istinu, vidimo istu cjelovito ili tek djelomično. Kada nam se dogodi da nam se ‘istine’ ne poklapaju, to ne znači da ih ima više, nego da istinu s različitih pozicija gledamo. I najčešće je nitko od nas ne vidi cijelu, nego samo dijelove. Nije ni to najveće zlo! Zlo i naopako događa se onda kada netko tko vidi samo dio istine, samouvjereno tvrdi da je vidi cijelu i nema potrebe dovoditi u pitanje svoje gledanje. Niti otkrivati dalje. Usuđujem se kazati da je to danas najdublji problem kako pojedinca prema samome sebi, tako međuljudskih odnosa, a posebno javne komunikacije u kojoj se onda događaju mimoilaženja, sukobljavanja, diskriminiranja, obezvrjeđivanja, diskreditiranja, preglasavanja i nadglasavanja…
Naslov ‘Istina će vas osloboditi’,pod kojim želim pisati kolumne, dio je Isusove rečenice iz Ivanova evanđelja za koju bih htio da bude misao vodilja, kako meni pri pisanju, tako i vama pri čitanju. Ona glasi: ‘Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi’. Isus jepuno govorio o istini. Štoviše, poistovjetio se s njom kazavši: ‘Ja sam Put, Istina i Život!’ U spomenutom razgovoru s Pilatom rekao je: ‘Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.’Vrlo neobično, gotovo bizarno, ako imamo u vidu kako je tada izgledao jadno i nemoćno. Očito da je njegovo gledanje na istinu bilo kudikamo drugačije od Pilatovog, a vjerojatno i od onog na koji ljudi na nju redovito gledaju. Put do takve istine zacijelo nije ni jednostavan ni brz. Kao što nije jednostavno i lako razumjeti Isusa i njegove riječi. To iziskuje silnu strpljivost ponajprije sa samim sobom.
JEDINI PUT
Koliko god to bilo teško, to je za nas kršćane jedini put kojim možemo otkrivati istinu, jer mi zbilja vjerujemo da Isusove riječi i djelanose u sebi duboku istinu o životu i da svaki drugi put kojim upoznajemo istinu – životno iskustvo, filozofija, znanost… – vodido jedne te iste istine, a koja je cjelovito izrečena upravo u Svetom pismu. I jednako tako vjerujemo da ta istina, ispravno shvaćena, može ponuditi odgovore na goruća pitanja našeg vremena. To uvjerenje je bila misao vodilja pape Benedikta XVI. Posebno kad god se obraćao izvancrkvenoj javnosti.
Cilj mi je ovom kolumnom nuditi razmišljanja koja ponajprije tragaju za istinom koju nam Sveto pismo nudi kao oslobađajuću. To nije istina koja bi imala biti tek nova informacija s ciljem da obogati naše znanje, nego ona koja djeluje na čovjeka tako da ga mijenja, da mijenja njegov odnos prema vlastitom životu i prema onima s kojim živi.
