Nives Radić opet je dokazala da je s pravom nazivaju kraljicom ringa. U dalekom Brazilu, u gradu Guaruji, stotinjak kilometara udaljenog od megapolisa Sao Paula, neuništiva Šibenčanka prošlog se tjedna okitila naslovom svjetske prvakinje u low kicku, u kategoriji do 70 kilograma. Reklo bi se, što je tu čudno, pa Nives i ne zna za ništa drugo nego za pobjede. Nebitno o kojoj je disciplini riječ, lowkicku, boksu, savate boksu, ona se uvijek drži one – veni, vidi, vici, ili po naški, dođoh, vidjeh, pobijedih. Što se tiče low kicka, bio je to njezin drugi svjetski naslov nakon onog iz 2009., osvojenog u Austriji. Što znači da je Nives već godinama konstantno u vrhu. A to je, sportaši to jako dobro znaju, vraški teško ostvariti. Zato je, kaže Nives, i bila pod određenim pritiskom.
KONSTANTNO U VRHU
– Biti ponovo svjetska prvakinja fantastičan je osjećaj, ali prije svega veliko olakšanje. Jer, kada dostigneš određenu razinu, kada jednom stigneš na vrh, želiš se tu zadržati, dokazati da još uvijek tamo pripadaš. U tom smislu postojao je pritisak da na ovom prvenstvu napravim nešto veliko – priča nam Nives.
Podsjetimo, prvi njezin meč u Brazilu bio je onaj u polufinalu, protiv Španjolke Patricije Gonzalez, koja je u četvrtfinalu ekspresno riješila protivnicu iz Brazila. Što je stvorilo određene probleme Nivesinom timu.
– Htjeli smo tu borbu snimiti kamerom kako bismo napravili što bolju analizu, međutim, zbog velike vlage dvorani, kamera je zablokirala, a dok smo je popravili, meč je već bio gotov, jer je Gonzalez nokautirala Brazilku u 20 sekundi. Tako da nismo znali što možemo očekivati od Španjolke, kakav stil borbe preferira. Zato smo ‘improvizirali’, trener je rekao da od prve sekunde krenem agresivno što se pokazalo dobrom taktikom i na kraju sam uvjerljivo pobijedila, jednoglasnom odlukom sudaca – ispričala nam je Nives koju je u finalu čekala tada još uvijek aktualna svjetska prvakinja, Ruskinja Diana Galina. O njoj je šibenski tim imao nešto više informacija s obzirom da se Nives već borila protiv nje.
– Da, znale smo se od prije. Susrele smo se u ringu 2010. godine u Azerbejdžanu i tada sam ju pobijedila. U međuvremenu sam otišla na porodiljni, a Galina postala svjetska prvakinja. Riječ je o izvrsnom borcu, a trener ruske ženske reprezentacije već je godinama na toj funkciji i jako me dobro poznaje s obzirom da sam se do sada u karijeri borila protiv desetak Ruskinja (i sve ih pobijedila, op.a.). I moram priznati da je složio odličnu taktiku, tako da sam nakon prve runde, koja je bila dosta izjednačena, na sugestiju trenera Lambaše promijenila način borbe, pa sam u drugoj i trećoj rundi dominirala. Do izražaja je došla i moja urođena snaga i brzina, dakle, nešto što se ne može naučiti, i na koncu sam slavila – provela nas je Nives kroz finalni meč.
Pitamo je jeli razočarana što u Šibeniku nije bilo organiziranog dočeka svjetske prvakinje, i općenito, zbog maćehinskog odnosa prema kickboxingu u gradu.
NISMO NI OČEKIVALI DOČEK
– Ma, ne, nismo ni očekivali, a niti tražili doček. Nama sportašima najvažnije je ono što se događa u ringu, tako da ne razbijam puno glavu s tim. Javilo mi se mnogo kolega sportaša i ‘običnih’ ljudi, čestitali mi, čestitali su mi i gradonačelnik i župan i ovim putem svima se zahvaljujem na podršci i čestitkama. A što se tiče drugog dijela pitanja, naravno da bih voljela da kickboxing ima bolji status, ali o tome se već puno pisalo i govorilo, tako da se nama smisla ponavljati – kaže nova – stara svjetska prvakinja, koja, vjerovali ili ne, još nikad nije dobila nagradu za najbolju šibensku sportašicu. Toliko o tome.
Inače, Nives nema puno vremena za odmor. U prosincu je u Kini čeka meč za naslov prvaka u savate boksu, a ono na što će se posebno orijentirati jest – običan boks. Naime, Nives je u travnju ove godine obranila naslov prvakinje Hrvatske u ‘plemenitoj vještini’ do 75 kilograma i s pravom cilja na Olimipijske igre. Dakle, 2016. mogla bi se vratiti u Brazil.
– Nastup na Olimpijadi je vrhunac za svakog sportaša, pa tako i za mene i dat ću sve od sebe da ostvarim taj svoj san. Sljedeće godine na rasporedu je i svjetsko i europsko prvenstvo, dakle, bit će to odlučujući mečevi za odlazak u Rio – kazala je Nives, te istaknula kako ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez njezine obitelji.
– Obitelj mi je velika podrška i uistinu sam sretna što ih imam. Ja živim ovaj sport, a oni skupa sa mnom i sve ove medalje ne bi imale smisla da oni ne stoje iza mene – zaključila je velika šampionka.
