Oko 480 hodočasnika Šibenske biskupije sudjelovalo je na hodočašću u svetišta južne Italije u vremenu pred kraj Godine milosrđa. Vjernike su na hodočašću pratili i šibenski biskup Tomislav Rogić, biskup u miru Ante Ivas, te generalni vikar mons. Marinko Mlakić zajedno s još devet svećenika, a doživljaje s putovanja sažela je sestra Mandica Starčević na stranicama Šibenske biskupije.
Prvo odredište hodočašća bilo je svetište u Loretu, u kojem se čuva Gospina nazaretska kuća koja je prije Loreta bila na Trsatu tri godine, i na tom je mjestu nastalo današnje Trsatsko svetište nazvano i ‘hrvatski Nazaret’. Putovanje su nastavili prema Lancianu i crkvi koja je bila posvećena sv. Legonuianu gdje se dogodilo najstarije poznato euharistijsko čudo. Naime, na tom je mjestu, prema vjerovanju, hostija poprimila oblik svježeg mesa, a u kaležu je vino postalo krv, što se čuva do danas.
– Svetištu sv. Pia iz Pietrelcine najduže smo se zadržali. U njemu smo molili pobožnost križnog puta na otvorenom, obišli dio samostanskog muzeja kapucina u kojem se čuvaju predmeti koji su povezani uz život svetog Pia, kao i raspelo s kojeg mu je Raspeti darovao stigme, obišli novu baziliku s grobom i izloženim neraspadnutim tijelom svetog Pia, imali mogućnost svete ispovijedi kako bi dobili potpuni oprost u ovoj Jubilarnoj godini te slavili svisu u crkvi Gospe od milosti. Posjet svetištu svetog Miahaela arkanđela u Monte Sant Angelo i brdu Gargano za naše je hodočasnike bilo posebno milosno mjesto zbog zaštitnika naše biskupije svetog Mihaela. Samo svetište se nalazi u velikoj špilji u kojoj se ukazao sveti Mihael nekoliko puta kroz povijest. Svetište u špilji nas je sve oduševilo svojom ljepotom i poticanjem na pobožnosti. U njemu smo slavili sv. Misu i zahvalili svetom Mihovilu što čuva i našu biskupiju – zapisala je sestra Mandica Starčević.
Uslijedio je posjet svetištu Okrunjene Gospe u okolici Foggie, najvećem Marijanskom svetištu južne Italije, a potom i u Luceru, gdje su hodočasnici posjetili grob dominikanca bl. Augustina Kažotića.
– Posjetili smo Bitetto i franjevački samostan gdje se čuva neraspadnuto tijelo našeg blaženika Jakova Zadranina što je mnogima bilo iznenađenje. Uz obilazak groba blaženika i izloženih moći, posebno smo molili za sve naše sestre kuharice i kuhare, domaćice i majke jer je sam blaženik bio kuhar i zaštitnik je kuhara. Upoznali smo se s njegovim životom o kojem su mnogi zaista malo znali. Zadnje talijansko svetište koje smo obišli bio je grad Bari i svetište svetog Nikole u kojem je grob sveca. Slavili smo svetu misu, iskazali pobožnost moćima, a imali smo mogućnost i samostalnog obilaska grada. Obišli smo i katedralu u Bariju te crkvu Gospe Karmelske – doživljaji su sestre Starčević s hodočašća u južnu Italiju.
(Foto: Josipa Baljkas Klisović)
