U situacijama kad s još 20-ak, a ponegdje i stotinjak kolega dijelimo tijesnu dvoranu ili predavaonu, kad još malo toga znamo o životu i autoritetima uopće, ideja da se odvažimo i uspostavimo kontakt s profesorima može u nama izazvati nelagodu pa čak i paniku.
Slično je osjećala i profesorica Phoebe Bronstein kad je kao brucošica došla na Sveučilište u Kaliforniji, konkretno predavanje “Povijest rock ‘n’ rolla” koje je, zajedno s njom, slušalo još400-tinjak kolega. Na prvoj godini studija većina predavanja bila je jednako masovna, a profesori su joj djelovali distancirani, zastrašujući i jako zauzeti. Stoga zapravo nikada nije pričala s njima.
Danas Phoebe predaje pisanje i medije i jedna od prvih stvari koje kaže svojih studentima jest da upoznaju svoje profesore i da im se obrate s bilo kojim pitanjem koje im žele postaviti.
Vrijeme za konzultacije tajno je oružje studenata, smatra, a većina studenata to ne zna koristiti. Razgovor u četiri oka s profesorima pomaže studentima da napreduju, lakše polože ispite i dobiju bolje ocjene. Također pomažu studentima da stvore osobne kontakte i odnose s profesorima što im može jako pomoći u situacijama kad im zatrebaju preporuke za stipendije, poslijediplomske studije i slično.
No, većina studenata bez obzira na sve ove prednosti i dalje izbjegava konzultacije i razgovore nasamo s profesorima, a neki čak i zaziru od posjećivanja profesora u vrijeme konzultacija jer misle da će na taj način omesti profesore u njihovom radu i smetati im. Istina je da su konzultacije predviđeno vrijeme baš za rad sa studentima i ne bi vam trebalo biti neugodno u to vrijeme (ili bilo koje drugo koje dogovorite s profesorima) pokucati na njihova vrata.
Unatoč toplome savjetu da na konzultacije odlaze što češće, profesorica ipak savjetuje da na takve razgovore dolazite spremni. Pitanja poput “Možete li mi reći što je najvažnije s današnjeg predavanja?” ili “Možete li mi dati višu ocjenu?” nisu baš najbolje strateški osmišljena i samo bi mogla naljutiti vaše profesore. Konkretna pitanja o nekom dijelu literature koji ne razumijete ili o napucima pisanja rada koje ne shvaćate dobri su razlozi da odete na konzultacije.
Pitanja i konzultacije pomažu i vašim profesorima koji će vam lakše i bolje pomoći ako shvate način na koji razmišljate ili upoznaju vas i područja vaših interesa. Tako će vam lakše predložiti temu za seminar ili završni rad, ali i pristati na različite oblike mentorstva.
U ovakvom odnosu obostranog upoznavanja, studenti će radije sudjelovati u raspravama na predavanjima jer će slobodnije i lagodnije izražavati svoja mišljenja.
Osobniji odnos s profeosrima jamči vam pomoć i savjetovanje i nakon diplome. Neki će vam profesori rado pomoći u sastavljanju životopisa ili pisanju preporuke za posao, ako ste se dokazali i ako su vas upoznali u dobrome svjetlu, savjetovat će vas i po pitanju doktorskih studija, stipendija ili jednostavno po pitanju dobrih knjiga ili serija.
Zbog toga nemojte raditi istu grešku kao i većina kolega! Na početku sljedeće akademske godine uspostavite kontakt s profesorima, predavačima i asistentima koji vam se čine zanimljivima i predstavite se. Neće svaki inicijalni kontakt završiti prijateljskim odnosom, ali zasigurno ćete imati više koristi i od takvoh odnosa nego od utapanja u anonimnosti studentske mase.
