Drvena brodogradnja u Betini stara je više od 270 godina i uz korčulansku najstarije na Jadranu. Još od XVIII. stoljeća stare betinske kalafatske obitelji Filipi, Urode, Žurić, Šandrić ili Burtina jačale su zanatsku djelatnost u brodogradnji, te u povijest upisale izgradnju prvog većeg brodogradilišta već 1848. godine, postavši jedino mjesto sa škverom na potezu od Trogira do Paga.
Betina je, dakle, od daleke povijesti poznata po brodogradnji. Nažalost, brodogradnja danas nije poznata po Betini. Trebalo je proći više od 270 godina od gradnje prve betinske gajete da se netko sjeti od tog specifičnog proizvoda, rijetkog svjedoka o dalmatinskoj bodulskoj tradiciji, napraviti brend betinskog kraja. Takvu inicijativu, naime, pokrenuo je načelnik Općine Tisno Ivan Klarin, osmislivši u ime zaštite bogate brodograditeljske tradicije, projekt Muzeja betinske brodogradnje.
GAJETA KAO BREND
– Ne znam da li znate, ali 1740. godine izgrađena je prva betinska gajeta kao brend ne samo Betine već i hrvatske brodogradnje. Ta tradicija ostala je duboko ukorijenjena u betinski kraj, te danas mnoge betinske obitelji žive od obrtništva, odnosno brodogradnje – kaže Ivan Klarin, načelnik Općine Tisno. Kada je sve to poznato, neizbježno je upitati kako se zaštite stoljetne otočke tradicije nitko iz Općine Tisno, kojoj Betina teritorijalno pripada, nije sjetio ranije.
– Nitko se toga nije sjetio jer u Općini Tisno ranije nije bilo ideje, niti volje da se ovakvi projekti provedu. U ovom trenutku, u svrhu provedbe projekta osnutka Muzeja brodogradnje, Općina otkupljuje drugi dio nekretnine u centru Betine, čiji smo suvlasnik. Naš je cilj da kompletiramo vlasništvo nad starom kućom čiji je interijer, ali i dvorište dovoljno veliko za smještaj stalnog postava – navodi Klarin.
Dinamika projekta također je već određena. Do konca godine trebao bi biti gotov projekt građevinskog uređenja muzeja brodogradnje, a isti rok Općina je zadala za imenovanje komisije koja će iznjedriti ideju o uređenju stalnog postava.
– U proračunu za 2014. godinu stavit ćemo stavku uređenja muzeja zajedno s prezentacijskim centrom koji će ponuditi informacije o povijesti brodogradnje u Betini – zaključuje Klarin.
KVALITETA KAO KONKURENCIJA
Betinski kalafati, danas doduše malobrojniji no minulih stoljeća, svoju su tradiciju održali unatoč brojnim nedaćama koje je za njih, obrtnike koji svoj kruh zarađuju od napornog rada u borbi s modernim tehnologijama, donijelo suvremeno vrijeme. Njihovi proizvodi cijenom ne mogu konkurirati modernim plovilima, proizvedenim masovno i tvornički. No, oni konkuriraju kvalitetom, ljepotom i, ako ništa drugo, tradicijom koja je vrijedan dio povijesti svakog naroda i mora biti zapamćena.
Betinski škver bio je veći od svih dalmatinskih zajedno
Polovinom XVIII. stoljeća, točnije 1745., u Betinu je doselio korčulanski brodograditelj Paško Filipi s obitelji, te podigao prvo brodogradilište.
Kako starijih dokumenata obitelji Filipi nema, za pretpostaviti je da je ta obitelj za svoje novo odredište izabrala baš Betinu iz prostog razloga što je do tada u Betini i Murteru sigurno postojala značajnija flota malih drvenih brodova, i što su u takvom okruženju vidjeli svoju šansu profesionalnog napretka.
UTEMELJITELJ ŠKVERA
Razlog toj floti su svakako prekomorski posjedi Betinjana i Murterina, te egzistencijalna potreba za brodom kao jedinim mogućim prijevozom. Prvi betinski brodograditelji razvili su solidan kadar majstora za izgradnju svih vrsta drvenih brodova srednje i male veličine.B etina je ubrzo postala rasadnik vrsnih majstora koji su kasnije polako preplavili primorje i otoke sjeverne Dalmacije i postavili temelje brodogradnji u tim mjestima.
VELIKI BROJ RADNIKA
Tako je godine 1926. u Betini bilo jedno veliko i devet manjih brodogradilišta. Zapisano je da je na tim brodogradilištima od 31. listopada 1926. do 31. listopada 1927. izgrađeno sedam jedrenjaka i pet čamaca ukupne nosivosti od 49 tona,popravljeno je 60 jedrenjaka i 12 čamaca ukupne nosivosti 1.007 tona. Betinska su brodogradilišta tada imala ukupnu površinu od 11.200 metara četvornih,a svi ostali škverovi sjeverne Dalmacije zajedno 10.330 kvadrata.
