U trogirskoj kuli Kamerlengo nastupilo je Šibensko pjevačko društvo “Kolo” i Simfonijski orkestar Oružanih snaga RH
Razlog te neobične kombinacije je još neobičniji, svečana premijera klasičnog djela “Queen Symphony”, autora Tolga Kashifa.
Izvedbom su dirigirali Miroslav Vukovojac Dugan i dr. Vladan Vuletin.
Planirana premijera je trebala biti održana u Šibeniku, u tvrđavi Sv. Mihovil, ali je zbog očekivanog lošeg vremena otkazana. Tako da je trogirska izvedba, “ni kriva ni dužna“, dobila čast da bude premijerna.
I prije nego počnem sa koncertom, piše music lp underground, da rasvijetlim što je u biti “Queen Symphony”?
“Queen Symphony” nije simfonijska obrada tema grupe Queen, niti je reprodukcija u „simfo“ verziji (to su bile tri teme izvedene u uvodnom dijelu koncerta). Autor Tolga Kashif je uzeo hitove grupe Queen, i na njima ili od njih nadogradio samostojeće djelo koje je nazvao “Queen Symphony”.
Zašto je bitno znati ovu razliku?
Iz jednostavnog razloga što je percepcija slušanja, poimanja i primanja djela sasvim drugačija.
Osvrnemo li se unatrag, vidjet ćemo da je previše autora upalo u zamku transformacije rock tema u klasične oblike. Osnovni je sastojak rocka energija, što veća, jača, obilnija, agresivnija to bolja. Klasični pristup sa druge strane ide za smirenjem i postavljanjem teme na neke druge osnove, koje u većini slučajeva znače drugačiji pristup i time često dolazi do gubljenja esence izvora.
Ili drugim riječima, kako ogromnu kinetičku energiju koja u slapovima nekontrolirano silazi sa pozornice pretvoriti u klasičnu, statičnu i pri tom ne izgubiti tu esencu?
Teško!
Pa i kad se prijeđe ovaj veliki greben na kojem su se mnogi nasukali, ostaje ritam, tribalni, transcendentalni, hipnotički ritam, kojeg klasika poznaje u tragovima i ne prepoznaje kao dominantu formu u izričaju.
Ukratko, očekuje se spoj dvaju nespojivih svjetova.
Rijetkima je to uspjelo! (“Classic Quadrophenia“)
I to je vjerojatno osnovni razlog zbog kojeg je Tolga Kashif krenuo sasvim drugim putem. Utkao je dvije godine svog rada i na konturama hitova grupe Queen napisao samostojeće klasično djelo.
Veoma je mnogo klasičnih djela u kojima su izvor rock standardi i isto tako, još je više rock ostvarenja u kojima su utkani klasični elementi.
No “Queen Symphony” odskače od ovih “šablona” iz jednostavnog razloga, što je Tolga u potrazi za izričajem posegnuo za klasičnim rješenjima i prelazima, ne ostavljajući previše mjesta rocku da se razmaše. To mu je uostalom i bio cilj.
Pišući nove aranžmane i gradeći prelaze iz teme u temu, te eksploatirajući legislativu grupe Queen, dobio je djelo sastavljeno odšest stavaka, koji su u potpunosti isprepleteni poznatim temama. Ta isprepletenost je sveobuhvatna tokom cijelog djela. Autor jednostavno reže dijelove jedne teme, lijepi ih na fragmente druge i time dobiva na dinamici izvedbe.
Original je zadan svojim gabaritima, ali ipak… .
Druga je stvar kako će se djelo interpretirati i zaokružiti u svojoj bitnosti. Jer, kao i sva djela i ovo može biti slobodno izvedeno, bez obavezujućih okvira originala.
I tu dolazimo do koncerta koji je održan u kuli Kamerlengo.
Koncert je otvorio domoljubni blok, predvođen temom “U boj, u boj!” iz opere “Nikola Šubić Zrinski”.
Odmah iza njega orkestar je izveo simfo obrade tri teme grupe Queen, “We Will Rock You”, “Bohemian Rhapsody” i “Somebody to Love”. Sve su teme lijepo obrađene, a posebno se to odnosi na “Bohemian Rhapsody” koja i jest u biti napisana za zbor, te je osimBrianovog sola, sve ostalo leglo taman na svoje mjesto. Doduše u drugačijem aranžmanu, ali ipak, nije se puno odstupalo od originala.
I onda je na red došla centralna tema “Queen Symphony”!
Svih šest stavaka je izvedeno bez nekih većih oscilacija, koliko sam uspio uhvatiti, vjerno se slijedio original te sa te strane nije bilo izleta.
Sa druge pak strane, sam ambijent je bio taj koji je na eksponenciju digao naboj koji je dolazio sa “pozornice“.
Jer kombinacija rocka, simfo orkestra i zbora, uz malo svjetlosnih efekata, smještena u srednjevjekovni ambijent jednostavno mora dati dobar rezultat.
Dakako, “najtraženija” tema iz publike je bila “We Will Rock You”, koja se pojavljuje u nekoliko navrata kroz djelo i svaki put je izazvala reakciju iz gledališta. Nije za ništa odabrana za “bis” izvedbu, sa kojom je koncert i zaključen.
