Pojam inkulzija označava uključenost, a biti uključen znači imati pravo na ravnopravni i aktivni život u zajednici. Upravo je promicanje socijalne uključenosti smisao i cilj dobro poznatog šibenskog centra koji nosi to ime, djeluje od 2003. kada su diljem lokalne zajednice počeli s poticanjem zapošljavanja osoba s intelektualnim, te psiho-socijalnim teškoćama, a 2009. pokrenuli su i organizirano stanovanje.
Danas, sedam godina kasnije, radni centar broji 22 djelatnika i jednog volontera koji brinu o 29 korisnika-stanara. Organizacijska voditeljica Ana Hrgović i Suzana Banovac, radna asistentica otkrile su nam kako izgleda jedan radni dan korisnika i kakvim se aktivnostima bave.
– Podijelili su se, pa tako neki vole izrađivati, odnosno ukrašavati boce konopom, Milivoj izrađuje kućice od kamena, Marijana izrađuje nakit, neki crtaju za kalendar, dva puta tjedno imaju kolaž-grupu, odlično vezu torbe, stolnjake i jastučnice, a nedavno su počeli vesti i male platnene vrećice – kažu Ana i Suzana ističući da su u tome izuzetno talentirani.
Nisu oni, naime, nikada umorni od posla, ne gledaju na sat čekajući da kazaljka otkucati kraj smjene i ne brine ih plaća.
Mnogi su poduzetnici pružili priliku vrijednim korisnicima Inkluzije da svoju plaću zarade u njihovim tvrtkama, pričaju Ana i Suzana, pa tako Željko uskoro počinje raditi u Pevecu, Milka je zaposlena u šibenskoj gradskoj knjižnici, Brankica radi u frizerskom salonu ‘Maruška’ na Vidicima, Verino radno mjesto je knjižara ‘Matica’, a Antonija obožava svoj posao u fotokopirnici.
– Svaki dan radimo u našem centru i to nam je glavni posao, a kada završim s ovom smjenom onda idem na drugo radno mjesto u fotokopirnicu Marins. Nije mi teško raditi i nikada nisam umorna. Dobro, ponekad malo jesam, ali brzo me prođe. U Inkluziji imam sve i ništa mi ne fali. Plaća mi se to što radim, pa kupim sebi odjeću i kozmetiku, a volim počastiti i iznenaditi svoje cimerice nekim poklonom – kaže nam Antonija koja u slobodno vrijeme voli šetati gradom s prijateljicama.
Uredno se, kažu nam, bore za sebe i svoja prava, a snalažljivost im je pritom uvijek jača strana.
Za Mirjanu kažu da je prava snalažljiva poduzetnica. Ona svoj đžeparac zarađuje tako što svojim fotoaparatom redovito bilježi njihove omiljene trenutke, osmijehe i lica, potom ih razvije, a onda – uredno naplati.
Treba se znati snaći, smije se Mirjana koja nam je u povjerenju otkrila da neki uredno plaćaju fotografije, a neke cimere treba čekati ‘sto godina’.
Otvaranjem izložbe fotografija pod nazivom ‘Život zajedno’ koje su nastale proteklih sedam godina, šibenska je Inkluzija prošloga tjedna obilježila to razdoblje, a ako niste, u šibenskoj ih Knjižnici još stignete pogledati danas i sutra.
