Lijepo vrijeme u kojem smo guštali jutros se nastavilo i kroz popodne. Pune kale, puni štekati i ono najljepše od svega – djeca su se vratila na ulicu.
Kompjuteri, igrice i televizori su pali u drugi plan, zamijenjeni su biciklama i loptama.
‘Može li Luka izaći vani da se igramo’ – viče jedan dječak ispod prozora.
Nadamo se da će se ovakvo vrijeme nastaviti jer volimo miris ljeta i vidjeti dječju igru koja nije ona virtualna.
