Odlazak na rad van Hrvatske iz godine u godinu sve je popularniji među Hrvatima, pogotovo mlađom populacijom koja, s diplomom ili bez diplome u ruci, ne može pronaći svoje mjesto na tržištu rada. O Šibenčanima koji su spakirali kufere i budućnost potražili u nekoj od europskih zemalja pisali smo često, a danas smo priupitali one koji nisu otišli, razmišljaju li o odlasku i smatraju li da je vani idilično kako se prezentira.
– Nikad nisam razmišljala otići. Ovdje mi je još uvijek dobro, iako, nikad se ne zna, uvijek mi može pasti na pamet da odem – Na pitanje je li Hrvatima na radu u inozemstvu lakše nego u domovini, odgovara: Kako kome, sve ovisi o poslu, nekima je dobro, nekima loše, a neki se čak brzo i vrate natrag – odgovora Nina.
– Iskreno, nije mi to palo na pamet. Ovdje sam si odmah našla posao i ne mislim da je ljudima vani tako idilično kako to svi prezentiraju. Nikad ne bih otišla, vani možda moraš raditi i više nego ovdje, a ljudi rade poslove koje bi se ovdje sramili raditi, daleko van struke i bilo kakvih životnih očekivanja, normi i standarda. Vani možeš živjeti u podstanarstvu s ljudima koje ne znaš, što ti ovdje nikad ne bi palo na pamet – rekla je Jelena.
– Što se tiče odlaska vani, mislim da i nije baš tako bajno kao što se priča. Mislim da i u Hrvatskoj onaj tko želi stvarno može naći posao. Kuća je uvijek kuća i ništa je ne može zamijeniti. Imam prijatelja koji radi u Austriji i razmišlja o povratku u Hrvatsku jer to nije to. Nema tih para na svijetu koji mogu platiti kuću. Posao se može naći samo treba biti uporan – smatra Tomislav.
– Lani sam bio u Irskoj, zajedno s još jako puno ljudi, Bugara i Rumunja. Zbog te prevelike navale nisam se baš snašao. Nije se birao posao, bilo kakav, samo da se radi i da se od njega može živjeti. Ako znate komunicirati s ljudima i snaći se vani, može se uspjeti. Sve se može kad se hoće – rekao je Darko.
– Iskreno, nikad o odlasku u inozemstvo nisam razmišljala jer me ovdje vežu suprug, obitelji i more. Nisam se našla u tom poglavlju da idem u tuđinu gdje nikoga ne poznajem – kaže Ivana i dodaje da ljudi na radu u inozemstvu ipak imaju veće mogućnosti nego u Hrvatskoj. – Ovdje sam dobila posao u roku od mjesec dana, a u Zagrebu ili Splitu bih čekala jako dugo – objašnjava inženjerka elektrotehnike, zanimanja koje dobro kotira na tržištu rada. – Ljudi su možda previše izbirljivi, gledaju u prvom redu plaću, a ne iskustvo koje mogu steći. Istina je da plaća plaća račune, ali evo, i ja sam na stručnom osposobljavanju, skupljam iskustvo, i mislim da sa svojom strukom u budućnosti mogu preživjeti –
– Nisam o tome razmišljao jer imam radno mjesto koje je igrom slučaja dobro. Da sam u nekoj drugoj poziciji, kao većina ljudi, pogotovo mladih bez posla i perspektive, i da imam desetak godina manje, sigurno bih se pozabavio time. Sad sam vezan obitelji i poslom koji mi to onemogućuju čak i kad bih htio, ali ponavljam, da imam tridesetak godina, a nezaposlen sam i bez obitelji, sigurno bih jako ozbiljno razmišljao o tome. Zapravo, čak i neki ljudi mojih godina razmišljaju da odu vani – dodao je Toni.
