Noćna mora ili Nightmare Stage oduvijek je bila moja omiljena emisija. Autor je, a tko drugi nego Željko Malnar. Genijalac čiji humor nitko nije mogao osporiti, rano nas je napustio. Umro je u šezdeset i devetoj godini. Ja bih rekla, vrlo mlad. Satiričnom emisijom držao bi gledatelje budnima ponekad i do ranih jutarnjih sati. Prvi počeci bili su im na lokalnoj zagrebačkoj televiziji (OTV) koja se u to vrijeme nije vidjela u Šibeniku. Emisija zbog velike gledanosti, nakon nekog vremena pažnju dobiva od Z1 televizije. Nikad neću zaboraviti kako su subote mojih studentskih dana bile rezervirane za Malnara i njegov show. Antitelevizijska emisija ubrzo je postala nezaobilana tema u svakodnevnim pričama i našim životima. Kolumnist, putopisac, novinar i sve ostalo što je bio Željko Malnar vrijedno je svake pažnje. Prije svega on je bio humanist. Ekipa koja je zajedno s njim činila njegov radni prostor bili su sve više-manje ljudi od kojih je i Bog digao ruke.
PLEMENIT ČOVJEK
Sve su to ljudi s velikim životnim problemima. Malnar ih je skupio s ulice i dao im priliku da dostojanstveno zarade novac, pod tim mislim da nisu prosili ili molili da im netko udijeli po koju kunu, već su sudjelovanjem u Noćnoj Mori i dobivali plaću. Malnar je bio plemenit čovjek, veliki ljubitelj motora i pustolovina. Obišao je gotovo cijeli svijet i pisao o tome. Ljudi su ga voljeli jer je bio društven i ‘narodni’ čovjek. Volio je Šibenik i čak ga se ponekad sjećao s nostalgijom. Dok je emisija bila u povojima, Malnar je svoju moć dokazivao pozivajući u studio, u to vrijeme dosta poznate i interesantne goste. Pok. Spajić, jedna je od legendarnih ličnosti koja je u kombinaciji s Malnarom bio pravi pogodak. Ne znam koliko se sjećate Cezara, pok. Ševe, Emira, Jajana… sve su to bili polupismeni i neuki ljudi pomoću kojih je Malnar testirao ‘veličine’ svojih gostiju. Svi njegovi gosti bili su dovedeni pred gotov čin. Spomenuta ekipa bili bi sugovornici gostima u studiju. Tako su jedne večeri zajedno bili Spajić i Silvio Marić. Marić se taman odrekao nogometa, jer je bio malo izgubljen zbog privatnih problema. Razočaran čovjek nije mogao vjerovati što je u stanju žena napraviti. Spajić ga je tješio, a da ne zaboravim naglasiti kako je to bila live emisija koja je imala otvorene telefonske linije. Pomoću Spajića, gledatelja i Malnara, Silvio Marić odlučio je da ipak kopačke neće objesiti o klin. Veliki Dennis Rodman (NBA) prije nekoliko godina posjetio je u Hrvatsku. Jedino televizijsko gostovanje upravo je bilo u Malnarovoj ‘Noćnoj mori’. Vjerojatno mu ništa nije bilo jasno, ali to Malnara nije previše zanimalo. On je samo htio dokazati koliko je moćan. I uspio je. Ponekad se činilo da je to sve zafrkancija, ali Malnar je bio dobar čovjek, pun suosjećanja i znao je što radi. U posljednje vrijeme igrao se Predsjednika. Peščenica je kvart u Zagrebu. Stavnovništvo tog kvarta je svakakvo, a uglavnom ima puno socijalnih slučajeva, Roma, rekla bih da velika većina koja tamo obitava nije najsjajnije prošla u životu.
PREDSJEDNIK PEŠČENICE
Malnar se uživio u ulogu predsjednika Peščenice. On je kroz svoje scenarije izveo da je Peščenica Republika, a on veliki predsjednik. Fenomenalne role koje je odigravao zajedno sa svojom stalnom postavom ‘Nigtmare Stage’, gledatelje su nasmijavali do suza. Svim tim ljudima koji su ga okruživali priuštio je nezaboravne trenutke. Poneki nikad nisu niti vidjeli more!! Sve te socijalne slučajeve koje je skupio oko sebe, Malnar je doista volio, suosjećao je s njima. Posebno je volio Ševu, ali i on je preminuo prije nekoliko godina. Željko Malnar za mene je bio jedan od najvećih televizijskih mahera u hrvatskoj. Pokazao je kako nije potrebna skupa garnitura ljudi, tehnike, studija i svega ostalog da bi se proizvela gledana emisija. Željko Malnar za mene je bio lik i djelo, a humor koji me razoružavao sigurno će mi nedostajati.
