„Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo s njemu!” Aleluja. Tako danas pjeva po svemu svijetu, raspjevana Crkva. Pridružujemo se toj pjesmi i radosti. Krist je uskrsnuo, poručio je na svetkovinu Uskrsa u nedjelju 27. ožujka, u katedrali svetog Jakova u Šibeniku šibenski biskup Ante Ivas. Nakon misnog slavlja preko kojeg je pjevao Mješoviti katedralni zbor, vjernici su tradicionalno u dvorani biskupske palače biskupu Anti Ivasu osobno čestitali svetkovinu Uskrsa.
U homiliji je približio što se uskrsnih dana događalo u Jeruzalemu. “To da će Isus uskrsnuti, osporavatelji svega što je on govorio i činio, njegovi tužitelji i otvoreni neprijatelji njegova nauka, oni koji su ga držali „prevarantom”, mislili su da to može učiniti samo nekom velikom prevarom ili čak nekim trikom, ili bi njegovo mrtvo tijelo mogli potajno iz groba ukrasti njegovi učenici, pa tvrditi da je živ. Zato su tražili od Pilata da im da vojnike, da na grob postave jaku stražu. I da grob zapečati carskim pečatom, koga nitko nije smio dirati pod prijetnjom smrti. Bili su sigurni, mislili su da će tako s Kristom sve biti završeno. Ni njegovi učenici nisu razumjeli, niti za ozbiljno uzimali kad je Isus navješćivao svoju smrt i uskrsnuće. Molili su ga, vrlo odrješito, da o tome više ne govori nikada, ni njima ni ikome. Oni su sanjali o zemaljskom kraljevstvu i nadali se da će baš oni biti prvi sudionici vlasti, blagodati i privilegija u tom njegovom kraljevstvu.”
“Nije čudo da su svi bili zbunjeni kad je Marija Magdalena donijela prvu vijest sa Isusova groba. Ona Marija koja je snažno doživjela čudo njegova milosrda i oproštenja, kad su je htjeli kamenovati zbog grijeha, a on joj nježno rekao: „ženo, neću te osuditi, opraštam ti grijehe. Idi i ne griješi više!” To je njegovo milosrđe sasvim promijenilo njezin grešan život. Marija je iz zahvalnosti prema Učitelju išla za križem do Golgote, prva je išla na grob, rano ujutro, još za mraka. I prva je opazila da je kamen s groba dignut. Otrčala je potražiti Petra i Ivana da im javi: „Uzeše Gospodina iz groba. Ne znam gdje ga staviše!”.Svi su učenici na tu vijest bili zbunjeni, uznemireni, preplašeni, Samo su se neki oprezno usudili ići na grob. Drugi su ostali zatvoreni u strahu, bojali su se izići u grad. Drugi su opet, kao Toma, otvoreno izražavali svoju nevjeru: „Ne ću vjerovati dok ne vidim i ne dotaknem njegove rane na rukama i boku.” Dvojica učenika bježe iz Jeruzalema razočarani, jer su njihove nade i očekivanja bila iznevjerena. „A mi smo se nadali!” Sve je onih dana nalikovalo na neuspjeh”, poručio je biskup Ante Ivas.
“Ne znam s kakvim smo osjećajima mi danas došli ovdje i s kakvim raspoloženjem u duši slušamo evanđelje radosnu vijest o Uskrsu, o Isusu koji je uskrsnuo, o grobu koji je prazan? Ne bi bilo čudno ni neobično da se i mi osjećamo zbunjeno kao i prvi učenici. I u našem svijet i vremenu vidimo kako se, kao i u onom, pravednici optužuju i osuđuju, a ušutkavaju svjedoci istine. Kako se nagrađuju krivokletnici, lažni svjedoci i lopovi. I svakodnevno vidimo kako se mnogoliki križevi nemilosrdno navaljuju na ljude i njihove savjesti, na Krista i Božje vrijednote koje je on propovijedao. Kako se nemilosrdno narušava duševni mir mnogih obitelji muškaraca i žena, kako su djeca i mladi prepušteni lažnoj slobodi i sve većem nasilju i robovanju stvarima i idolima. kako mnogi pod teretom križa posrću i padaju. I kako odgovorni iz politike i gospodarstva poput Pilata peru ruke i odgovornost uvijek prebacuju na nekog drugoga.., često bez milosrđa, bez sućuti, hladnoga i bešćutnog srca i poštenja. Mnogi umiru beznadno! Je li Isus ostao u grobu, u smrti,? Ima li nade za čovjeka i čovječanstvo? Nigdje u svetom Pismu nije tako vidljiva , silno velika Isusova briga, i želja i upornost i strpljivost kao u danima nakon uskrsnuća, da smetenim i obeshrabrenim učenicima pokaže znakove da je On zaista živ, da je On doista izišao iz groba, da je uskrsnuo. I da je sada živ na drugačiji način. Da je živ, ali ne više smrtno, nego besmrtno živ. Da je uskrsno živ. Susretao ih je, išao pred njima i za njima po cijeloj Palestini, tješio ih, uvjeravao, molio Tomu da dodirne njegove rane. „Ne budi nevjeran nego vjeran!” Išao je za onima razočaranima na bijegu u Emaus, pridružio im se na putu, tumačio im pisma, tješio ih, poslužio ih kruhom razlomljenim. Prepoznali su ga i molili: „Ostani s nama, Gospodine, jer zamalo će večer…” I osta s njima”, kazao je biskup Ivas.
“Učenici su konačno prepoznali Isusa, i uvjerili su se da je On svojim uskrsnućem pokazao i dokazao da je Bog jedini pravi i istiniti gospodar života i smrti. Da je založio svoje božanstvo i čovještvo da smrt nadvlada, da život bude jači od smrti. Da život pobijedi. Mnogi su se vladari i moćnici svijeta proglašavali gospodarima života i smrti. Mnogi to pokušavaju i danas. Ali nitko nije mogao niti može ponuditi više od smrti, od groba. Tu sve sile ljudske zastaju. U svojoj nemoći mnogi su zato optuživali i danas optužuju Boga. Pitaju, kao i Pilat „što je istina?” Obezvrjeđuju njegove zakone, njegovu ljubav i njegovo milosrđe, njegovu Crkvu. A u zamjenu su nudili, pa još i danas ulažu svu svoju ludost u smrtonosna oružja, u ratove i revolucije, i nude pogubne iluzije, ideologije i politike, te uporno grade kulturu smrti u kojoj su žrtve životi bezbroja ljudi, pa i cijelih naroda. Uskrsna zvona i uskrsni Aleluja, poručuje da je s Uskrsom Božje milosrđe uskrslo, da je živo i da Bog ima dalje za svakoga čovjeka i za cijelo čovječanstvo. To što ne može ni jedan čovjek, ni jedna sila Ijudska, to je Bog učinio u Isusu Kristu koji je radi nas i našega spasenja postao čovjek, raspet bio, umro i pokopan, a onda je Uskrsnuo. Vratio nam je poljuljane nade. lzbavio od provalija. Oslobodio nas straha od smrti i propasti vječne. „Uskrsnuo je!” Ima dalje i ima više. Dotakni moje rane Toma nevjerni. Osuši suze Marijo Magdaleno. Otvorite Bogu, od straha i obzira ljudskih, zatvorena vrata. Potrčite s Ivanom i Petrom, grob je prazan. Isus je živ ! Uspostavljen je novi Božji poredak i novi put povijesti. Zemlji su otvorena vrata Neba, vrata Božja, zauvijek. „Lijepo je biti čovjek!”” naglasio je biskup Ante Ivas.
Poručio je kako uskrsni događaj već više od 2000 godina pokreće ljudi iz svakoga plemena, puka i jezika, pa dolaze, pa pjevaju Aleluja, Raduju se. Čestitaju jedni drugima. “Kad posumnjamo i kad razočarani pokušavamo bježati na neke druge, opasne putove života, bez Njega, On će nas potražiti, milosrdno i s ljubavlju će nas susresti i s nama podijeliti sve naše sumnje i tegobe. Ako mu dopustimo, On će ući u naš život, ne da nas zarobi, nego oslobodi za slobodu najveću. On će sjesti za naš stol, razlomiti će s nama naš kruh svagdanji, kako god bio gorak i tvrde kore, jer je njegova najveća želja da ga prepoznamo, da osjetimo „kako nam srce gori” kad nam on otkriva smisao života koji nam je otvorio svojim križem i svojom uskrsnom pobjedom. On će nam pomoći da ostavimo sve laži i obmane, da se vratimo istinitom životu, zajednici njegove Crkve, s majkom njegovom i našom, Gospom Marijom”, kazao je biskup Ivas
Homiliju je zaključio uskrsnom čestitkom: “Svima vama draga i poštovana braćo i sestre, Uskrsnici: Vam ovdje okupljenima na uskrsnom slavlju u našoj Katedrali i odavle svim vjernicima i ljudima dobre volje u našoj biskupiji. Onima koji nose teške križeve života, našim obiteljima, djeci i mladima, starima, bolesnima i nemoćnima, svećenicima, redovnicama i redovnicima, bogoslovima, novacima i sjemeništarcima. Onima koji po našem izboru vode ovaj grad, županiju i domovinu nam Hrvatsku, želim obilje Božjega milosrđa i uskrsnoga blagoslova. Da bismo snagom njegova uskrsnuća svi mi zajedno s Njime, u našem gradu i domovini mogli biti „lice milosrdnoga Oca”. Otvorimo vrata Uskrslome! Na dobro vam došao i bio s vama, sada i do vijeka, Sretan Uskrs, Aleluja”.
