HRVATSKO društvo skladatelja reagiralo je priopćenjem na izbor pjesme koja će predstavljati Hrvatsku na Eurosongu u Stockholmu. Skladatelje naime jako smeta to što pjesma nije nastala u Hrvatskoj, odnosno nisu je napisali domaći autori.
Priopćenje koje potpisuje glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja Antun Tomislav Šaban prenosimo u cijelosti.
Neugodno nas je iznenadila i razočarala informacija o presedanu kojeg je učinila Hrvatska radio televizija. Nakon 60 godina, Hrvatska se na Eurosongu neće natjecati hrvatskom pjesmom, već pjesmom stranih autora.
Poznato nam je da su se pojedine države članice Eurovizije već davno odrekle tog djelića domoljublja i nacionalnog identiteta, angažirajući strance kako bi za njihovog izvođača napisali pjesmu. Znamo i da su u povijesti Eurosonga neki hrvatski autori, članovi ovog Društva, pisali pjesme za predstavnike drugih zemalja.
Ipak, postoje barem tri razloga iz kojih smatramo da si Hrvatska ne smije dopustiti da pjesma koju šalje na Eurosong ne bude iz pera hrvatskih autora.
Prvi razlog je što Hrvatska ima glazbenu industriju, uspješnu u zemlji i u inozemstvu. Važna odlika hrvatske glazbene industrije, što uvijek treba naglasiti, jest što je ona gotovo 100% u vlasništvu hrvatskih građana: malih i srednjih poduzetnika i tvrtki. Ako primjerice Slovenija procijeni da među njenim građanima ne postoje skladatelji koji bi proizveli pjesmu s visokim dobačajem na Eurosongu, možda je ispravna odluka da angažira stranca koji će takvu pjesmu isporučiti. No u Hrvatskoj postoji niz aktivnih skladatelja, od kojih je jedan svojedobno napisao pobjedničku pjesmu Eurosonga, a njih nekoliko je stvorilo pjesme koje su se u proteklih dvadesetak godina plasirale među prvih pet. Ignorirati te ljude i njihove brojne kolege znači proizvesti situaciju koja je usporediva s onom kada bi Francuska javna televizija na međunarodno kulinarsko natjecanje poslala talijanski ili njemački specijalitet. To može biti odlično jelo, ali to sigurno nije način promocije vlastitih nacionalnih resursa, talenata i tradicije.
Drugi je razlog poslovne prirode. Pjevačica na televizijskom ekranu samo je jedan fragment složenog mehanizma glazbene industrije. Svaka pjesma je i komercijalni proizvod, nečiji poslovni poduhvat u kojeg su skladatelj i tekstopisac uložili svoj talent, znanje i vrijeme, aranžer i producent svoje tehničke i stručne resurse, a diskograf i izdavač svoj novac i infrastrukturu. Svi sudionici tog vrijednosnog lanca to stalno i čine producirajući nove pjesme. Koristiti moćnu promotivnu platformu Eurosonga, koja je sufinancirana novcem platiša RTV pristojbe, kako bi se promovirala pjesma koja nije proizašla iz tog nacionalnog lanca, predstavlja propust i štetu nacionalnoj ekonomiji. Čak i neuspješna pjesma s Eurosonga kroz emitiranja i izvođenja generira financijsku vrijednost svojim vlasnicima: skladatelju, tekstopiscu, aranžeru, producentu, izvođačima, izdavaču i diskografu. Ako kojim slučajem postigne uspjeh i prodre u radijske i televizijske etere stranih zemalja, ta ekonomska vrijednost vrtoglavo raste proporcionalno broju emitiranja. U slučaju pjesme “Lighthouse”, ta potencijalna vrijednost i zarada u potpunosti će mimoići Hrvatsku i ljude koji u njoj žive, rade i plaćaju poreze. Hrvatskim kreativcima, malim poduzetnicima koji ulažu svoje resurse, znanje i novac u svoje glazbene proizvode uskraćena je prilika poslovnog uspjeha na europskom i svjetskom tržištu.
Treći je razlog očuvanje hrvatskog identiteta, ili, ako hoćete, domoljublje.
Hrvatska je skupo platila svoju državnost i nacionalnu opstojnost. Danas se ona, na sreću, ne čuva puškom, nego njegovanjem hrvatskog jezika, glazbenih i ostalih kulturnih izričaja, te angažiranjem nacionalnih resursa i ljudi koji u Hrvatskoj žive i rade. Tko to ignorira, prodaje u bescjenje dio hrvatskog identiteta. Svijest o tome trebala bi postojati kod hrvatskih građana, a posebno među djelatnicima institucija kakva je Hrvatska radio televizija.
Na kraju želimo naglasiti da posebno problematičnim nalazimo način na koji je došlo do odabira pjesme “Lighthouse”: odlukom strane korporacije koja si je prisvojila pobjednicu natjecanja “Voice” (na što možda i ima pravo), ali kojoj su usput prepuštena upravljačka prava nad repertoarom kojeg će pobjednica izvoditi na Eurosongu, što predstavlja neprimjerenu privatizaciju resursa HRT-a.
Bez želje da budemo destruktivni i da mladu i talentiranu Ninu Kraljić na njenom prvom međunarodnom angažmanu opteretimo skandalom, poželjet ćemo joj sreću i uspjeh s pjesmom “Lighthouse”. No, apelirat ćemo na odgovorne ljude HRT-a da idućih godina bolje osvijeste svoju ulogu nacionalne javne televizije i da prilikom izbora pjesme za Eurosong posegnu za nacionalnim resursima i ljudima koji ih čine.
izvor:index
