Kako se usuđuju amateri iz maloga grada igrati remek-djelo svjetske dramske književnosti? Prvo, zato što se slažu s prof. Bilušić, voditeljicom Centra za vizualnu kulturu šibenske Gradske knjižnice, da „početnici moraju učiti na najtežem, najdubljem, najbogatijem predlošku, a ne na ispraznostima”.
Drugo, svoje dvije „spremne” (prema riječima Joška Ševe), stasale glumice, Anđelu Fržop i Martinu Tabula, one dvije iz istoimene drame Tene Štivičić, prepoznali su u sestrama DuBois, Blanche i Stellu.
I Blanche i Stella danas bi imale status na fejsu, među favoritima bi im bio E. A. Poe, a nickname Anabell Lee. Strogo bi kontrolirale tjelesnu težinu, jele u plavom uz glazbu, uzimale bi suplement na bazi vitamina C.
Napokon, provjerile bi je li TENSILEN doista ozbiljna razlika! Na pragu njihovih tridesetih jednu je prizemljio i ustrojio, a drugu izludio surovi Stanley, kojeg je utjelovio vodički novootkriveni glumac, grlati Grgo Birin, s atributima izbacivača iz Haciende ili čuvara Plave plaže u zimskom periodu. Treće, baš su veliki američki dramatičari 20. stoljeća: O Neil, Albee, Williams, ti crtači ljudskih duša, tretirali i naše aktualne teme: društvene potrese, disfunkcionalne obitelji, neuroze suvremenog čovjeka, kovitlace emocija.
A za igranje drame Tramvaj zvan Žudnja našli smo i druge razloge: kamere – vukovi, irski san naših mladih, nasilje nad ženama, promiskuitet, homoseksualnost, hipoteke, krediti u francima, manjak tolerancije, nada u „dobrotu stranaca”, migracijska kriza…(Stanley Kowalski je američki Poljak, a sestre DuBois porijeklom Francuzice).
Dramu Tramvaj zvan Žudnja (A Streetcar Named Desire) Tennessee Williams napisao je 1947. godine i za nju dobio Pulitzerovu i druge nagrade. Ubrzo ju je ekranizirao Elie Kazan, s Marlonom Brandom i Vivien Leigh, koja je za ulogu Blanche 1951. dobila Oscar.
Radnju je smjestio u kozmopolitski, multikulturni, boemski New Orleans na američki Jug, kad su se smjenjivala dva svijeta: stari, aristokratski, kulturni, neurotični i novi, radnički, zdravi svijet budućnosti… Ovaj dramatičar s poetskim senzibilitetom ne fotografira običnu svakodnevicu, nego je preobražava, mijenja, poetizira. Tramvaj… je dakle psihološka, realistična, ali i poetična drama, u kojoj se sukobljuju surova zbilja i strastvena čežnja, stvarnost i iluzija, sadašnjost i prošlost, Stanley Kowalski i Blanche DuBois.
Nisu li ovo odlični razlozi da u subotu, 20. veljače u Kulturnom centru Vodice s početkom u 20 sati pogledate novu premijeru Dramske amaterske družine Pučkog otvorenog učilišta Vodice?
Ulaz je slobodan, a užitak zajamčen!
