U samom centru Vodica, sakrivena iza visokih zidova, u srcu Marine, nalazi se suvenirnica – prodavaonica Renate Miljas. Ova vrijedna Vodičanka u njoj već nekoliko godina turistima prodaje svoje radove, male poklone, uspomene i podsjetnike na Vodice. Ovdje nije riječ o umjetničkim djelima, niti o unikatima, već o svakom džepu prihvatljivim upotrebnim predmetima ili sitnicama koje svaki gost s odmora želi ponijeti kući.
JEDNOSTAVNO I JEFINO
– Godinama se bavimo turizmom i trgovinom, i svake godine turisti su nas pitali gdje mogu kupiti ručno izrađeni suvenir, tražili su nešto jednostavno, ali opet ne skupo. Tako sam došla na ideju da im to i ponudim. Primijetili smo, međutim, da turisti ne znaju što je bunja. Jedan nas je pitao je li to potezna mina… Kad smo to čuli, umrli smo od smijeha. To je bio znak da odustanemo od onoga što se posljednjih godina od strane drugih forsira. Naša ponuda je jednostavna – izrađujemo svijećnjake, pepeljare, magnete, male kipiće vodičkog spomenika ili jastučiće lavande, ono što masovni turizam svugdje i traži. Međutim, opet sve to mora biti iz kućne radinosti, a ne iz Kine ili Italije. Tako smo umjetnička djela ostavili umjetnicima, a mi smo se bacili na serijsku proizvodnju jednostavnih suvenira – otkriva nam Renata. Cijene proizvoda su prihvatljive svakom džepu i nisu skuplje od pet eura.
– Turisti nisu bogati, i treba im se prilagoditi. Osim toga, recesija je ne samo kod nas, nego i u svijetu – nastavlja Renata. Primijetila je da gosti jako vole kupovati svijećnjake od gipsa u découpage tehnici, te sve što ima miris lavande.
ŠTO PREPOZNAJU
– Istina je da stranci vole imati i dio onoga čega kod njih nema, tako da čim vide lavandu doslovno polude. Kupiti će oni i repliku murterske gajete ili amforu, ali drže se onog što prepoznaju. Miris lavande ih oduševljava, pa smo tragom toga odlučili proširiti proizvodnju. Na obiteljskoj djedovini u Čistoj Velikoj na 2.000 metara četvornih zasadili smo 572 grma, ili malu plantažu ove aromatične biljke. Od lavande već iduće godine planiramo raditi ulje i hidrolate, a prodavat ćemo i cvijet u popularnim jastučićima – otkriva ova poduzetna Vodičanka. Od svega što naprave još uvijek ne mogu pristojno živjeti, sve im to pomaže da tek zakrpaju kućni budžet.
– Zimi smo u radionici u radnoj robi, lijevamo gipsane i glinene predmete. Ima tu dosta šporkog posla – kroz smijeh će Renata Miljas. Upita za otkup svojih kućnih suvenira već je imala, ali zasada, otkriva, nema namjeru širiti proizvodnju, već će sve ostavit na razini obiteljskog biznisa.
Zeznulo ih u Srbiji
Da bi proizvela nekoliko stotina komada svijećnjaka potreban joj je kvalitetan kalup. U početku svoje kućne proizvodnje je imala velikih problema jer nitko u Lijepoj našoj nije izrađivao tako nešto.
– To je bila avantura… pronaći način kako doći do kalupa. Odlučili smo preći granice i pomoć potražiti u jeftinijoj Srbiji, ugovorili smo posao, ali nas je dotični gospodin prevario. Nikada nije isporučio ono što smo naručili. Nije odgovarao na naše pozive niti poruke. Tada je bilo ili odustati, ili iznaći rješenje. U tom trenutku je moj suprug odlučio sam napraviti kalup. Izradio ga je od dvokomponentnog silikona kojeg smo kupovali u Sloveniji… Ukratko, snašli smo se – zaključila je Renata Miljas.
