Slobodna’ je, nema tome dugo, izračunala kako “podizanje” dvoje djece do fakultetske diplome roditelje košta oko milijun i pol kuna pa, iako je nepobitno da ljubav prema djeci nema cijenu, ipak na to podsjećamo najavljivače novoga Ministarstva demografske obnove ili kako li će se već zvati.
Zbrajali smo, naime, prosječni trošak kojeg je na ime uzdržavanja djeteta, ovisno o dobi, propisao zakonodavac, a kako je riječ o minimalnim iznosima dodali smo troškove koje smo smatrali realnima i došli do iznosa od 200 tisuća eura. Među posebno jake udare na roditeljski džep spadaju dvije faze u životu djece, a to su troškovi odmah nakon rođenja i oni koje treba izdržati prije mature, odnosno u završnoj godini srednjoškolskog obrazovanja za koju, prema nekim izračunima, treba izdvojiti više od deset tisuća kuna, piše Slobodna Dalmacija
Unosan biznis
Školska je to godina koja počinje s troškom za maturalno putovanje i udžbenike, a zatim nakon kratkotrajnog predaha valja uplatiti neku od priprema za završni ispit i krenuti u potragu za svečanom odjećom za maturalnu večeru. Svaki od troškova ne iskazuje se u stotinama, već u tisućama kuna. Ajmo po redu.
Sve i da su roditelji ekskurziju otplatili godinu ranije na rate, učeniku je trebalo dati oko tristo eura džeparca, koliko su koštale i knjige za četvrti razred srednje. Zanemarimo nove tenisice i traperice, poneku majicu, a donji veš je, srećom, kupljen prije maturalnog putovanja.
Cijene priprema za maturu, koje počinju već na jesen, kreću se, primjerice, za matematiku B razine 999 kuna, dok za A razinu valja platiti 1424,05 kuna gotovine, odnosno 1499 na rate. Sva tri obavezna predmeta u nekim centrima za poduku dosežu iznos od gotovo tri tisuće kuna. Paralelne izvanškolske pripreme za završni ispit postale su, na žalost, vrlo rašireno i moćno tržište jer ga, prema nekim istraživanjima, pohađa devedeset posto srednjoškolaca. Ali, s obzirom na to da je sve to već prokazano kao biznis, teško da će ga do daljnjega netko prekinuti. Roditelji, međutim, tek upadaju u vrtuljak za račun nečije zarade s maturalnim večerima, a pripreme su u većini škola aktualne upravo ovih dana, i to u najdužem i najoskudnijem mjesecu u godini.
Prva vesela večer
Srećom za roditelje mladića, odijela od lošijih materijala mogu se kupiti već za 700 kuna, ali treba dodati košulju, remen, kravatu i cipele pa iznos ipak dosegne tisuću i pol do dvije. Sama svečana večera košta oko 500 kuna, a treba dodati još stoticu za jutarnji after. To je ono kad iz hotela odu u neki kafić kojemu učenici po glavi izdvajaju iznos od 80 do sto kuna i u kojemu će dočekati sunce.
Kafićima se biznis isplati jer nitko od već natulumarenih i mamurnih maturanata neće moći potrošiti onoliko koliko su prethodno uplatili. Ali, običaj je neprikosnoven. Večer ranije razdragani mater i otac stavit će svome odraslome čedu barem dvije stotice i u džep. Pa neće valjda cijelu noć piti vodu, jer jedino vodu i dobiju za tih 500 do 600 kuna, a boca vina u restoranu prvokategornika je preko sto, pivo i sokovi gotovo 20 kuna. No, u cijenu večere ukalkulirana je živa svirka, rasvjeta, naknada ZAMP-u, profesionalni fotograf i kamerman, autobusi koji učenike odvoze s događaja, čak i cvjetni aranžmani i još koješta.
U nekim školama događaj se po glamouru može mjeriti s ceremonijom dodjele Oscara, a sve preko nejakih roditeljskih “takujina”, iz kojih također, podrazumijeva se, idu i večere za profesore. Da, reći će netko, pristojno je i to platiti, ali škole bi onda trebale vidjeti gdje se može srezati. A može se.
Druga vesela večer
Zatim slijedi druga večer u nekoj diskoteci za koju treba platiti ulaznicu, a di ćeš “zrele” ljude u izlazak poslati bez kune, je l\’ tako? Sve zajedno popelo se, u najjeftinijoj varijanti, na oko tri tisuće kuna. Haljine, međutim, minimalno koštaju oko tisuću kuna i to kad se djevojka odluči za šivanje. U buticima će je teško naći za manje od tisuću i pol, a kako je ljepši spol ponešto kompliciraniji, iznosi dosežu i do vrtoglavih četiri tisuće za dizajnerske uratke. Okej, držimo se prosječnih tisuću i pol, pa tome obavezno dodajmo cipele, od nekih 200 do 1000 kuna, zatim izradu frizure od oko sto i pedeset, možda posebnu manikuru od isto toliko i vizažista za najmanje 200 kuna… A di su joj torbica i nakit? A di joj je toaleta za drugu večer? Dobro, nešto može i posuditi.
Kad kućni proračun na koljenima dočeka sretan kraj srednjoškolskog obrazovanja, za mnoge čija djeca će studirati tek nastaje ludilo s plaćanjima. Počinje s upisima, a ponegdje i s prijemnim ispitima… A dalje, bez obzira trebaju li studiranje platiti ili ne, nek roditeljima nebesa pomognu! Ostaje zato pitanje ima li ikoga u školama, jer na njima je za neke od ovih stvari ipak najveća odgovornost, tko će barem ekskurzije i maturalne večeri napokon svesti na mjeru života?
IZVOR: Slobodna Dalmacija
