Europu ovih dana ‘trese’ prava sportska groznica. Vaterpolski je Euro prije tri dana otvorila utakmica između aktualnog olimpijskog pobjednika Hrvatske i aktualnog europskog i svjetskog prvaka Srbije. Barakudama se, nažalost, ponovila slična ‘sudbina’ s prošlogodišnjeg prvenstva u Kazanju kada su poraženi od Srbije, no to su popravili odličnim rezultatom protiv Francuske. Druga groznica, ona rukometna pridružuje se ovoj prvoj već ovoga petka.
Koliko su naši sugrađani strastveni navijači, prate li redovito utakmice i kakva su im očekivanja, bila su tri pitanja koja smo svim današnjim sugovornicima postavili, a kiša ih je, čini se, danas posebno inspirirala. Naime, govora je bilo o svemu, a najmanje o sportu.
Ne pratimo sport, ništa to – kažu nam odmah po dolasku na pokislu šibensku špicu Nikola i raspoloženi barba.
– Ja sam više glazbeno nastrojen. Sport mi nikad nije bio u području interesa, a preporučam svima klasičnu glazbu za opuštanje – rekao nam je užurbani Nikola, a barba koji nam u prolazu nije htio otkriti ime ( znate već kako to ide, zaziru od novina) rekao nam je da ga je sport zanimao punih 20 godina koliko se istim aktivno bavio. Kasnije je, objašnjava, izgubio interes.
Darko nam je očekivano odgovorio da ga zanimaju samo knjige i glazba, a da će euro gledati samo ako dođu do finala, a Petar prati – još manje.
-Nemamo vrimena. On je cili u glazbi, a ja ću još malo postat dida. Inače, otkad sam u penziji, nemam više vrimena za ništa – argumentirano će Petar, a potragu za nekim tko prati sport u Šibeniku nastavili smo bez odustajanja. Međutim, ni sljedeći sugovornici nisu nam djelovali ‘zagriženi’ za aktualnu temu.
-Nije toliko aktualna kao što mislite. Mene ne trese groznica. Bavim se košarkom, pa samo nju i pratim. Ovo mi je, iskreno, dosadno – rekao nam je mladi košarkaš Kristijan, a Pale ne prati čak ni košarku.
-Kuća-poso, poso-kuća moj je trenutni opis života. Tko ima vrimena za utakmice- prokomentirao je u prolazu mladi Šibenčanin i tako nas ostavio s upitnik nad glavama. Prati li itko više u Šibeniku sport, upitali smo se na glas, a onda smo odgovor i dobili.
-Naravno da prate, samo vam kažu suprotno kako ne bi morali elaborirati svoj odgovor. Neki su se istina toga možda i zasitili, ali ja nisam. Moja očekivanja su velika. Moramo biti prvaci. Loše smo se neki dan pokazali protiv Srbije, ali mislim da je u pitanju bio svojevrsni početni strah, odnosno trema. Ali zato kad smo krenuli protiv Francuza…To je to – rekao nam je Goran, a onda se, vjerojatno zakonom privlačenja, pojavilo još navijača. A među njima čak i jedna cura. Tko kaže da cure ne mogu biti veći navijači od suprotnog spola?
-Pratimo i navijamo. Očekivanja su nam velika i nadamo se najboljem. Ako ne zlatu, onda barem srebru. Mislimo da su to i zaslužili – složni su Tomislav i Antonija koji kažu da u njima ima puno ‘sportske krvi’, a bavljenje istim preporučaju i ostalim sugrađanima.
-Vaterpolo me, iskreno, ne zanima, ali rukomet ću pratiti s naglaskom na to da mi očekivanja i nisu baš neka. Izbornik je slab, eliminirao je glavne igrače – kaže Marko.
– Nula bodova. Loši smo. Ni vamo ni tamo, ali svejedno ću im dati podršku i navijati – komentira Frano.
– Bit ćemo prvaci. Najbolji smo. Imamo najbolje igrače – poručio je optimistično Hrvoje, čija nam djevojka Katarina otkriva da nju to ipak ne zanima. Kako nam je rekla, dok on gleda utakmice, ona lijepo odmara.
