Na svetkovinu Bogojavljenja središnje euharistijsko slavlje u katedrali svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. “Sveti dan Božića bio je i ostat će zauvijek dan mira: „Slava Bogu na visini a mir ljudima na zemlji dobre volje.” Bog je u Isusu postao čovjek i došao na zemlju s Božjom porukom i Božjim darom mira svim ljudima dobre volje. U Isusu Kristu Bog je svim ljudima ponudio pomirenje i uspostavu sklada čovjeka s Bogom, koji je s grijehom narušen. Taj dar mira na zemlji prvi su prihvatili i primili ga u svoj život i u život svoje obitelji, Marija i Josip. Cijeli život svete Obitelji bio je ispunjen Božjim mirom, koji je iz njih zračio i širio se na ljude s kojima su živjeli i dijelili svoj život i sve životne okolnosti. Sav njihov život uvijek je i u svemu bio u najdubljem skladu s Bogom, s njegovom Riječju, s njegovom ljubavlju, sa njegovom svetom voljom” kazao je u homilji šibenski biskup Ante Ivas.
Ukazao je kako su i Betlehemski pastiri su čuli istu poruku mira i „obradovali se radošću veoma velikom”. “Oni koji su u ljudskim očima bili nevažni i na ljudskoj skali vrijednosti pri samom dnu, na samu vijest da se Isus rodio, povjerovali su da su oni u Božjim očima važni. Da su vrijedni Božje ljubavi koja se eto, spustila do njih, do njihove štale, staje, slame i blaga… A još više, povjerovali su, da je Bog pokucao na vrata njihova srca. Zato su potrčali, vidjeli i poklonili mu se. Po prvi put u životu iskusili su da Bog do njih drži, da su oni miljenici njegovi. Da im se on objavio. U tome su prepoznali sami sebe i svoje ljudsko dostojanstvo. I napunili se radošću i mirom o kojemu više nisu mogli šutjeti. „Svima pripovijedahu što im se dogodilo.” Taj doživljaj radosti i mira betlehemskih pastira oživi svake godine u ove Božićne dane kao Božićna radost i pjesma i razliježe se zemljom kao trajna Božja želja i poruka i dar mira. Najveći Božji dar svim ljudima dobre volje”.
Vjerujem da smo se i svi mi ove godine prepoznali u Mariji i Josipu u pastirima Betlehemskim. Da smo čuli i primili tu poruku i dar Betlehemskog mira. I zbog toga se radovali, kazao je biskup koji je naglasio kako i danas ima ljudi koji nisu „dobre volje” niti su spremni čuti pa ni prihvatiti tu pravu Božićnu poruku i Božji dar mira “Zapravo, u svakom se čovjeku dogode mučna vremena pomanjkanja ili čak odsutnosti „dobre volje”. Na žalost ima ljudi koji nemaju dobre volje čak ni prihvatiti povijesnu istinu Isusova rođenja i života na ovoj našoj zemlji. A još manje, nemaju „dobre volje” prihvatiti činjenicu Božjega utjelovljenja i učovječenja, i rodenja, nauka i djela njegova među nama. Napose njegovo uskrsnuće. Eto, pred tu nas istinu i iskustvo i činjenicu danas stavlja ovaj blagdan Bogojavljenja”.
“Tri mudra čovjeka sa istoka vidješe gdje izlazi zvijezda nekog njima do tad nepoznatog kralja. Nošeni neodoljivom željom i dobrom voljom da ga nadu, dadoše se na dalek put slijedeći svjetlo kraljevske zvijezde. Tražeći tako, dolaze u grad Jeruzalem. Raspituju se ulicama: „Gdje je taj novorodeni kralj, dođosmo mu se pokloniti?” I tada se dogodi nešto strašno. Evandelista Marko piše u svom Evandelju: „Kad to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime.” Isus je donio mir ljudima i svijetu, ali je mnoge uznemirio. One koji nisu imali „dobre volje” da prihvate njegovu Riječ i njegov mir. Koji nisu imali volje uskladiti svom život s Božjim životom.”
Bog stalno dolazi i donosi mir u ljudima i među ljudima, naglasio je biskup. Dolazi uspostaviti poremećeni sklad čovjeka s Bogom, sklad medu ljudima i narodima. Zbog toga se odriče veličine i moći, bogatstva i gospodstva. Postaje malo, neznatno, siromašno dijete… Rodio se u štali na poljanama, tiho, u noći i nemoći ljudskoj. Svakome na dohvat srca i mudrosti. A na samu vijest da se rodio Bog na zemlji: „uznemiri se Herod i sav Jeruzalem s njime”. Užasnula ga je ta vijest. Ta on se umislio bogom… I umjesto da se pridruži mudracima, i pastirima, životu, Bogu koji se stavlja na raspolaganje, on se okreće užasu nasilja, ubojstva nevine dječice… Herod iz svoga nemira ulazi u strahotu I mnogi tako nakon Heroda. Mudraci su ustrajali ići za svjetlošću zvijezde, ponizno, s dobrom voljom da ga nađu. Bog takve nagrađuje „radošću veoma velikom”. Daje im milost i dar vjere, najveće moguće životno svjetlo. Daje im da „ugledaju dijete s Marijom majkom njegovom.” Daje im snage da „padnu ničice i da mu se poklone i da mu prinesu darove, zlato, tamjan i smirnu!” U tom susretu i poklonu najveći je mir i uzdignuće čovjeka. Jedino Bog može sve naše „jeruzalemske nemire” i uznemirenosti nadvladati „betlehemskim mirom”. I daje nam sna g se ne e da vraćamo Herodu i njegovim uznemirenostima. I pokazuje nam uvijek novi, Božji Put, Istinu i Život, sigurni Put u našu zemlju, zaključio je homiliju biskup Ante Ivas.
