Galerija sv. Krševan vas na izložbu skulptura “DREVNE VERTIKALE” Milene Lah, Vojina Hraste i Vitra Drinkovića u utorak, 15. prosinca u 19 sati.
Milena Lah rođena je u Ajdovščini, u Sloveniji, 1920, a umrla u Zagrebu, 2003. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, a surađivala je i u Majstorskoj radionici Vanje Radauša.
Vojin Hraste rođen je u Šibeniku 1981. Završio je kiparstvo na ALU u Zagrebu, gdje trenutno radi kao asistent na kiparskom odsjeku.
Vitar Drinković rođen je u 1983. u Zagrebu, gdje je završio kiparstvo i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti.
Ova izložba teži predstaviti neka djela suvremenih umjetnika, koji se pozivaju na formu i ikonografiju drevnih religija. Vojin Hraste tako koristi lik Willendorfske Venere u nadrealnoj kompoziciji s motorom koji se sprema na skok kroz obruč, kako bi ukazao na drevni kontinuitet kiparstva, koji opstaje u vratolomijama današnje umjetnosti. Golemi jezik na kojemu kipić stoji jeste metaforički jezik kiparstva, odnosno zanatska umješnost oblikovanja ljudskih ideja u materiji kao idola i fetiša. Tumačenja koja ističu važnost naglašenih ženskih atributa na willendorfskom kipiću pomogla su nam da donekle rekonstruiramo obzore društva u kojemu je nastao. Mogućnost rađanja u velikim količinama, bila je dobrodošla u razdoblju rudimentarne medicine, kada je smrtnost djece bila velika. Riječ je o formi koja proizlazi iz genetski određenog poriva za opstankom vrste u vremenu, poriva koji osim nagona za prokreacijom, ostavlja i onaj za kreacijom.
Rad Vitra Drinkovića Mrtva priroda nastavlja vjekovima staru fascinaciju bikom, snažnom životinjom koja je stajala na početku abecede, služila kao krinka vrhovnom grčkom bogu, i kao izazov za okušavanje ljudske snage i spretnosti u arenama od Krete do Španjolske (koja još čuva tu tradiciju). Odljev bikove glave okrunjen je srebrnom aureolom od žlica, sugerirajući kako je bivši bog danas samo gastronomska činjenica, ključni sastojak goveđe juhe („Tek mesari cijene tvoj galantni vrat, / Kojim se maskiro Dzeus, bog bogova“, pjevao je biku Matoš u Metamorfozi), međutim ne bi trebalo isključiti mitski potencijal te životinje, kao i transcendentnu simboliku svetokruga.
Mjesečevi stupovi Milene Lah formom zazivaju uspravno stijenje, menhire koje su naši preci posijali po svijetu, i koji su im služili za nama teško dokučive rituale. Vertikala je simbol čovjekove uspravne figure, pa nije čudno da je u prvim monumentalnim arhitektonskim ostvarenjima ona glavni akcent intervencije u prostor. To je i metafora ljudskog nadilaženja trenutačnog stanja, putokaz pogledu prema golemoj praznini u kojoj je zamišljao bogove ili izvanzemaljce, darovatelje postojanjem ili razumom (kao u Odiseji u svemiru, gdje oni pomažu evoluciji primata pomoću vertikalnog monolita) koji označava kristalna glava iz opusa ove kiparice. Čistoća i jednostavnost obrade stupova Milene Lah, kao i njihova površina, ponekada posve uglačana ili samo diskretno dinamizirana, ističu spomenutu usmjerenost kao njihov glavni izražajni element. To su elegantne, u sebe zatvorene skulpture, koje poput prstiju usamljene ruke nježno opipavaju beskonačan prostor u koji se pružaju.
