Rogoznica, ljeti proključalo turističko središte s pregršt sunca i mora, zimi naizgled običan gradić na dalmatinskoj obali. Međutim, ono što je razlikuje od drugih takvih gradova uz jadransko more su brojne priče i legende od kojih su neke iznjedrile tradicije koje se poštuju i danas.
Osim kamena i autohtone dalmatinske arhitekture, Rogoznicu krasi i nevjerojatan prirodni fenomen. Na poluotoku Gradina kraj Rogoznice smjestilo se Zmajevo oko, slano jezero bogate flore i faune. Iako ne postoji vidljiva veza između jezera i mora, voda u jezeru je slana zbog brojnih pukotina u poroznom vapnencu. Zmajevo oko jedinstveni je prirodni fenomen na obali Jadrana i stalni predmet istraživanja kako hrvatskih, tako i stranih znanstvenika. Jezero je u potpunosti okruženo okomitim stijenama visine od četiri do 24 metra, dok je najveća izmjerena dubina Zmajevog oka 15 metara. Znanstvenici danas smatraju da je ovo nevjerojatno jezero nastalo nakon zadnjeg ledenog doba i to urušavanjem stropa velike spilje formirane djelovanjem vode u vapnenačkim stijenama. Novonastala udubina se ispunila morem, a rezultat je jedinstven hidromorfološki fenomen. Budući da su iznesene činjenice rezultat relativno nedavnih znanstvenih istraživanja, rogozničko stanovništvo je kroz stoljeća isplelo nekoliko legendi o nastanku jezera koje su se usmenom predajom prenosile s generacije na generaciju.
ZMAJ MURIN
Zmajevi, mitološka bića prikazivana kao spoj zmije i gmaza pojavljuju se u skoro svim svjetskim kulturama. Ovi živući bacači plamena imaju izdužena ljuskasta tijela, velike oči i krila ogromnog raspona. Iako se pojavljuju u mitologijama diljem svijeta, različita društva ih drukčije zamišljaju i prikazuju. Kineski zmajevi još uvijek se štuju kao predstavnici sila prirode i svemira a povezuju se s mudrošću i dugovječnošću. Predstavljaju sreću i zdravlje te su najpovoljniji simbol u kineskoj mitologiji, budući da utjelovljuju snagu, plodnost, dobru sreću, hrabrost, bogatstvo i prosvjetljenje. S druge strane, europska i perzijska mitologija zmajeve prikazuju uglavnom kao zla stvorenja. U srednjem su vijeku zmajevi često simbolizirali napuštanje kulture i vjere te ljutnju i zavist, da bi s vremenom postali simbol velikih katastrofa.
Jedna od legendi o nastanku rogozničkog oka spominje zmaja Murina, izvanbračnog sina boga mora Posejdona i vrhovne starogrčke boginje Here. Iz svojih dvora na otoku Velika Smokvica Murin je štitio od osvajača i pljačkaša rogozničko područje, ondašnju grčku Herakleju. Kako bi mu se odužili za sigurnost, stanovništvo je zmaju plaćalo krvavi danak: svake godine na najduži dan, najljepša djevojka predavala se zmaju kao žena. Nijedna od odabranih djevojaka nikad nije preživjela prvu bračnu noć. Legenda kaže da se jednog dana, na krilima konja Pegaza u mjestu pojavio junak Aristoles, praunuk argonauta Jasona. Nesretnim slučajem Aristoles se zaljubio u prekrasnu djevojku koja je sutradan trebala postati zmajeva nevjesta. Hrabri Aristoles izazvao je zmaja Murina na dvoboj kopljima. U pomoć Aristolesu priskočili su moćna božica Atena i Hefest, grčki bog vatre i metala. Od mjesečeve prašine iskovali su koplje koje je smrtno ranilo zmaja. U smrtnom bijesu, umirući Murin si je vlastitim kandžama iskopao oči: jedno je bacio sve do otoka Mljeta, za drugo više nije imao snage. Oko mu je ispalo na stijene pod nogama i istopilo ih. U novonastalu udubinu ulilo se more i nastao je nevjerojatan prirodni fenomen- Zmajevo oko. Zahvaljujući ljubavi junaka Aristolesa i rogozničke ljepotice nepoznata imena, jezero ima nevjerojatne moći: legenda kaže da će svaki ljubavni par koji se okupa u Zmajevu oku biti blagoslovljen vječnom i neizmjernom ljubavlju te doživotnom vjernošću. Parovi diljem svijeta posjećuju Pariz kako bi svoju ljubav zaključali lokotom na mostu De l’Archeveche i ključ bacili u Seinu. S druge strane, ljubavnici s našeg područja sve se češće odlučuju okupati u Zmajevu oku kako bi do vječnosti zapečatili svoju ljubav. Kako se priča o ljubavi Aristolesa i ljepotice koja je izbjegla smrt širi, kupanje ljubavnika u jezeru postalo je svojevrsna tradicija.
Jedna druga legenda o nastanku jezera priča o tri brata koja su živjela na rogozničkom području. Nakon smrti oca trebali su pravedno podijeliti naslijeđenu očevu zemlju. Međutim, jedan je brat bio slijep što su druga dva odučila iskoristiti i prevariti ga dodijelivši mu samo komad suhe stijene. Slijepi brat nepoznatog imena rekao je braći: ‘Ako niste pošteno podijelili zemlju, neka sve propadne!’ To se i dogodilo: Pokradena zemlja se otvorila u veliku rupu koja se napunila morem i nastalo je Zmajevo oko.
BUĐENJE ZMAJA
U novije se doba pojavila i urbana legenda o svemirskom brodu koji počiva na dnu jezera, na dubini od petnaest metara. Svakih tridesetak godina vanzemaljci u brodu pokušavaju stupiti s ostalim bićima u svemiru, pri čemu jezero proključa što rezultira pomorom svih živućih organizama u Zmajevu oku. Znanstvenici ipak imaju objašnjenje za ovaj fenomen. Naime, na dubini od 11 metara more je u Zmajevom oku u potpunosti bez kisika i prepuno sumpornih bakterija. Od te granice pa sve do dna jezera, vodeni sloj iz roze i ljubičaste boje prelazi u maslinastu i tamno smeđu. Povremeno u Zmajevu oku dođe do miješanja slojeva vode: boja jezera se mijenja i čitava je vodena masa bez kisika. Takvi uvjeti rezultiraju pomorom svih živućih organizama u jezeru. 1997. godine Zmajevo je oko proključalo što je rezultiralo pomorom čak 20 tisuća tona jezerskih organizama. Posljednji put je ova pojava zabilježena u listopadu 2011. Srećom, flora i fauna Zmajevog oka u potpunosti se prilagodila ekstremnim uvjetima života ovog ekosustava i samostalno se obnavlja.
Lokalno stanovništvo ovu pojavu naziva još i ‘buđenje zmaja’.
