Vlasnici i konobari kafića u Docu navikli su sa svakom jačom kišom raditi treću smjenu i preko tjedna. Kad stane kiša ne zbrajaju dobit nego pregledavaju štetu. Zbog kolektora koji, slažu se ugostitelji s kojima smo razgovarali, nije riješio stvar, i loše infrastrukture, kafići na rivi redovito su poplavljeni svaki put kad padne jaka kiša.
Jutros ih većina nije radila, a oni koje smo zatekli otvorene pričaju mahom o poplavi.
I Emil Domić, vlasnik Domina, nezadovoljan je novim kolektorom. – Otkad su ga napravili kafić non – stop plivamo, sa svakom malo jačom kišom voda se diže, vraća natrag i ulazi unutra. Mislim da je krivo napravljen, možda su cijevi premale, ovako ne mogu primiti svu tu vodu. Tu vani je šaht kojeg stalno izbacuje vani i onda automatski ta voda ulazi meni u kafić. Uložio sam u povratni ventil, ali ne pomaže, velike su količine vode, velik je pritisak i to izbija vani. Stolice su drvene, napiju se vode i treba ih mijenjati svaka tri, četiri mjeseca. Osim toga, automatska je šteta što kafić ne radi normalno. Što se tiče ugostitelja na rivi, da se organiziramo i krenemo s nekim upitom prema Gradu, jedan hoće, drugi neće – kaže Domić. 
Marko Bujas, konobar u sNaomi priča kako cijelu noć nisu stali ispumpavati vodu. – Bili smo komplet u vodi, pravi bazen, izlazilo je iz sifona i sve smo morali podignuti. Svi kafići su bili poplavljeni, ne samo mi. Jedva smo spasili Archie, lokal tu do nas, morali smo sve podignuti na kat jer su stolovi od mahagonija i bila bi grozna šteta da se unište. Uvjeti su nam nemogući, svi zidovi su uništeni. Novi kolektor ništa nije riješio. Cesta se napuni u pet minuta i svaki auto koji prođe ubacuje tu vodu u lokal. Sinoć je pumpa radila više od pola sata, a kasnije smo sve na ruke, trumbe na noge i čisti. Onda to još treba koji put oprati od mora i kanalizacije. Jutros opet jedno sat i po posla čišćenja. Sad se bojimo da se ne ponovi ovo od jučer, imamo ovu pregradu ali neće to biti od neke veće pomoći – 
Najgora je ipak situacija kod Meri Lovrić, vlasnice kafića Faust.
Zatekli smo je za šankom u gumenim čizmama. Pumpa radi, stolice su podignute, a u kafiću je najmanje 20 centimetara vode. Meri je navikla da joj lokal poplavi prilikom svake jače kiše pa kroz smijeh govori da uz kavu može naplatiti i ulaznicu za slapove Krke. – Ovo je priroda i jednostavno se tome trebamo prilagoditi. Šta bi onda trebali oni u Veneciji, prestati živjeti zbog vode? Nitko mi nije branio otvoriti kafić na vrhu brda. Uglavnom, treba se prilagoditi prostoru i ne biti nerazuman. Meni su sve stvari podignute, tako da štete nema niti lipe. Prije 15 godina podigao se šank, i nismo dobili nikakvu odštetu. Zadnji put su se od poplave digle pločice, ali to je platilo osiguranje. Što se Grada tiče, od njih nikad ništa, niti znam što bi trebalo biti, nije to njihova stvar. Dolazili su nekad popisivati štetu, ali nikad Grad nije platio ništa od toga što su popisali, samo troše moje i svoje vrijeme –
Kako je sve izgledalo, pogledajte u videu:
