23-godišnja Betinjanka Antonela Bokan, apsolventica Fakulteta informacijskih znanosti u Zadru, od malih se nogu bavi pisanjem, a svoj je prvi roman ‘Mjesto mojih sjećanja’ objavila 2013. godine.
– To je priča bez kraja, prožeta snovima, ispunjena likovima bez imena. Glavni junak, neobuzdani buntovni mladić, nakon što su ih nasilno odvojili, kreće u borbu za ozdravljenje svoje majke. Nesposoban da pronađe ljubav, umiješan u vrtlog strasti zabranjene žene uporno želi pronaći mir. No to mu baš i ne polazi za rukom. U nemogućnosti da se pomiri s istinom koju mu obitelj pruža, opčinjen uznemirujućim snovima i vjerom da majčina depresija krije dublje korijene slaže slagalicu svojega života – otkriva nam Antonela Bokan fabulu romana prožetog filozofskim promišljanjima i dvosmislenim rečenicama koje, kako kaže, ponekad i nisu očekivane obzirom da je knjigu objavila kad je imala samo 21 godinu.
PIŠE U MUŠKOM LICU
-Mjesto mojih sjećanja trebala je biti istinita priča temeljena na mojim sjećanjima, ali znate kako to s nama umjetnicima ide. Postepeno su se počele pojavljivati ideje sa strane, tako da bih svoj prvijenac na kraju definirala kao poluistiniti – kroz smijeh će Antonela koja se umjetnički potpisuje kao Nela, a knjigu je pisala radeći u trgovini u kojoj, kaže, nikad nije bilo posla pa je dragocjeno vrijeme odlučila kvalitetno utrošiti.
Ova talentirana mlada djevojka uskoro će objaviti i drugu knjigu, kao i zbirku poezije, a zanimljiva je i činjenica da uvijek piše-u muškom licu.
-Nisam nikad bila tipično žensko i u mnogim sam diskusijama često na strani muškaraca. Mi žene u sve unosimo previše emocija, a muškarci su po tom pitanju puno jednostavniji. Zato mi i jest puno lakše izraziti se u muškom licu. Imam manje posla-demistificirala je, opet kroz smijeh, ono što, kaže, kod mnogih izaziva čuđenje.
RAD NA PRVOM MJESTU, A TEK ONDA TALENT
Svima onima koji se žele baviti bilo kakvom vrstom pisanja poručuje da uvijek imaju na umu da za taj posao nije dovoljno samo biti darovit, već puno raditi i učiti, a najbolji savjet koji je ona dobila nakon objave prve knjige bio je da uvijek bude zahvalna na konstruktivnoj kritici, a što više pokuša ignorirati one manje dobronamjerne.
-Naravno da je ovih negativnog konteksta uvijek više, ali zasad takve komentare uspješno ignoriram-govori mlada spisateljica koja osim romana i pjesama, redovito piše i kolumne za portal antena.hr
-U svojim kolumnama pišem o različitim životnim situacijama u kojima smo se svi barem jednom našli, a glavni mi je moto da uvijek pišem o onom što dobro poznajem. Upravo sam se, pišući kolumne, naučila da se neće uvijek svima svidjeti ono što se sviđa meni, a još važnija lekcija je – da im se i ne treba svidjeti. Najvažnije je da ste vi zadovoljni. A ljudi kao ljudi, oni će uvijek imati nešto za komentirati – poručuje Betinjanka.
– Biti uravnotežen spada u najtežu lekciju našeg života koju moramo sami naučiti, bez pretjeranih krajnosti. Jednostavno moramo smisliti način kako da budemo sretni -citirala je prigodno na kraju razgovora Nela Bokan misli iz svoje knjige ‘Mjesto mojih sjećanja’ koju možete pronaći i u šibenskoj Gradskoj knjižnici.
