Adrenalin, prašina i pijesak u svakoj pori tijela, gromoglasan smijeh koji odzvanja pod kacigom dok jurite i do 60 kilometara na sat kroz poljske puteve vodičkog zaleđa i na koncu uživanje u opuštajućoj atmosferi u Karmelskim dvorima uz bazen, domaći pršut, sir i kruh… Sve to doživjela je ekipa Šibenskog portala koja je s Antonijem Barišićem, voditeljem ture i članom ekipe Quada Šibenik dogovorila vožnju za kraj radnog tjedna. Računali smo na opuštanje, a iskusili nevjerojatnu navalu adrenalina i turbo pozitivne energije.
Krenimo ispočetka…
U 17.30 sati našli smo se kod Karmelskih dvora ispod vodičkog brda Okit. Čekao nas je tamo Antonio s pet quadova, zvijeri od 400 ‘kubika’. Pripremio je i kacige kao obaveznu zaštitnu opremu, ali mi smo već imali spremne svoje pod rukom. Uslijedile su kratke upute oko korištenja quadova, a potom se lagano krenuli predvođeni Barišićem, ne znajući gdje idemo ni što nas čeka.
S Antonijem se na quad popeo i Dean Batak, fotograf i suradnik Šibenskog portala čiji je zadatak bio ovjekovječiti te trenutke. I bilo je isprva dobro, vozili smo lagano, kroz poljske puteve, prolazeći kroz netaknutu prirodu. Ja za njima, slijedio me kolega Goran Pauk s GoPro kamerom montiranom na kacigi, a na začelju kolone bio je Nino Milin, montažer ŠIBaj TV-a i veliki ljubitelj vožnje na dva kotača.
– Ovo je jedna dodatna ponuda koja svakako diže vrijednost cijele destinacije. Odlučili smo se na ovu ponudu jer se samo na taj način može poboljšati ponuda destinacije, ali i struktura gostiju. U posljednje vrijeme na našem području sve se više nude adrenalinski sadržaji poput tura koje nudi Hrvatski klub putnika, zatim vožnje kajacima koje organizira ‘Karika Vodice’ i električnim biciklima, a sada gosti imaju priliku iskusiti i vožnju quadovima i doznati ponešto o našoj bogatoj kulturno-povijesnoj baštini za koju vjerojatno inače nikad nebi ni doznali – istaknuo je Barišić kad smo stali na prvu pauzu kako bi provjerili je li sve ok.
Nije nam trebalo dugo da se opustimo i počnemo ‘tjerati’ quadove do njihovog maksimuma. Proći zavojitim putevima pri brzini od pedesetak kilometara na sat značilo je oblake prašine čiji su se slojevi zalijepili za našu kožu. Shvatili smo to na prvoj pauzi kada nas je Antonio upozorio da nas čeka nešto neravniji teren, a mi smo se međusobno samo pogledali i ‘umrli’ od smijeha. Gogo (op.a. Goran Pauk) je izgledao kao da se upravo vratio sa snimanja novog nastavka Mad Maxa, Batak je spremio fotoaparat u torbu, jer je na vrijeme shvatio da vrijedna oprema neće preživjeti toliko sitnu prašinu, a Ninova je majica od pink boje prešla u blijedo rozu… Tenisice i kacige postale su svijetlo smeđe, a noge su nam bile prekrivene ‘prstom’ prašine i zemlje.
Nije nam nimalo smetalo. Dapače, bio je to samo ‘dodatak’ na neopisiv osjećaj užitka dok smo se nastavljali probijati kroz labirinte kamenih suhozida i vodička polja. Stigli smo i do jame Golubinke iz Drugog svjetskog rata, a potom nastavili uspon do arheološkog lokaliteta Velike Mrdakovice s kojeg puca predivan panoramski pogled, da bi se kasnije spustili do rimske cisterne.
– Želja nam je bila uklopiti u adrenalinsku vožnju i kulturno-povijesnu baštinu za koju brojni gosti ne znaju niti bi ikad uspjeli sami doći do ovih lokacija – kazao nam je Barišić.
Nastavili smo vožnju dok nam se pod kotačima izmjenjivao teren, od kamenitog do neravnog s udubljenjima, a adrenalin je samo navirao. Vrištali smo svaki ponaosob ispod kacige ispuštajući zvukove ushićenja, ali međusobno se nismo čuli. Komunicirali smo s rukama visoko uzdignutim iznad glava i palcima prema gore, što je bio i više nego jasan znak da doslovno uživamo.
Nakon gotovo dva sata vožnje vratili smo se na početnu točku i parkirali quadove kod Karmelskih dvora. Jednom riječju – bili smo oduševljeni.
– Ovo je ludilo! – vikao je Nino.
– Očekiva san kul vožnju, al’ ovo me totalno izulo iz cipela. Teški adrenalin – dobacio je Gogo dok je s osmijehom na licu tresao prašinu sa sebe.
A mi ostali? Umirali smo od smijeha još ne vjerujući koliko je prašnjav.
Za kraj, smjestili smo se u hladovinu Karmelskih dvora pored bazena. Potpuno opuštanje nakon dvosatne adrenalinske vožnje. Stigao je pred nas domaći sir i pršut, masline i vrući kruh, tek pečen… Hrana nam je došla kao melem nakon iskustva koje se definitivno ne zaboravlja.
