Crtu za umjetnost Ivan Martinović otkrio je još kao dijete, no život ga je odnio u drugom smjeru. Nakon završene srednje škole zaposlio se kao stolar, a onda je 35-godišnji Zatonjanac koji živi u Šibeniku prije godinu dana na televiziji vidio električnu brusilicu, graverku ili frezu kako je Ivan zove, i odlučio ponovno oživjeti u sebi davno zaboravljeni talent.
– Sasvim slučajno sam na televiziji naletio na graviranje na staklu i tehnika me odmah zaintrigirala. Rekao sam sam sebi ‘idem probati, pa šta bude’ i tako je sve krenulo, priča nam Martinović.
U svojoj prostoriji za rad oboružao se staklom, ogledalima i frezom, jedinim alatima koji su mu potrebni da iz običnog stakla ili ogledala stvori umjetničke radove.
– Baziram se većinom na religijskim motivima, ali zapravo radim što god mi padne na pamet. Najveći izazov bio mi je napraviti posljednju Isusovu večeru i uspio sam. Radio sam je preko 20 sati, malo po malo, kako bih uhvatio vremena nakon posla, i zadovoljan sam kako je ispala, skroman je Ivan.
Graviranjem na staklu ili ogledalu bavi se, kaže, za svoju dušu.
– O pretvaranju hobija u posao ne razmišljam, ali volim sjesti i raditi s frezom. Dosad mi je samo jedan rad puknuo, i to portret Charlesa Bukowskog, ali uspio sam ga dovršiti, zadovoljan je Ivan kojeg prijatelji zovu ‘Doktor’.
Njegova majka crta iz hobija i ukrašava boce decoupage tehnikom, a brat se opredijelio za ulje na platnu, stoga ni ne čudi da i Ivan svaki slobodan trenutak posvećuje graviranju na staklu…