Ovih dana Grad Šibenik je potpisao ugovor s tvrtkom ‘New Project’ koja bi do početka lipnja ove godine trebala izraditi Strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom. To je bio povod da porazgovaramo s predstavnicima udruga koje okupljaju osobe s invaliditetom, kakvo je trenutno stanje u Šibeniku na tom planu i što se još može napraviti kako bi se njihov položaj poboljšao i osigurao što je moguće viši stupanj ravnopravne integracije u društvo.
– Nama je u ovom trenutku najvažnija integracija u sustav školovanja i uklanjanje arhitektonskih barijera koje su zasad za mnoge osobe s invaliditetom nepremostive – rekla nam je Marijana Rajić, predsjednica ‘Aurore’ – Udruge oboljelih od cerebralne paralize i ostalih tjelesnih invalida.
Ona smatra da je Grad Šibenik napravio dosta za svoje sugrađane koji imaju problem s nekim oblikom invaliditeta, ali da uvijek ima mjesta za poboljšanja.
– Ovo je prvi put u povijesti da grad Šibenik radi lokalnu strategiju za osobe s invaliditetom. Drago mi je da je ostvarena sinergija između Grada i naših udruga jer samo zajedno možemo realizirati kvalitetna rješenja.
Rajić je pritom izrazila nadu da će strategija biti gotova do 1. lipnja, i da će sve uključene strane s njome biti zadovoljne.
– Što se pak tiče praktične realizacije strategije moramo biti spremni na realne rokove od jednu, dvije, pa i do pet godina. Ne možemo očekivati da grad koji ima najviše stepenica, koji ima ovakvu konfiguraciju terena, bude sto posto prilagođen osobama s invaliditetom – smatra predsjednica ‘Aurore’.
U pogledu konkretnih problema Rajić ističe da je, pored rješavanja arhitektonskih prepreka, najvažnija rana integracija djece s invaliditetom u obrazovni sustav.
– Ne smije se više događati da školska godina započne a da roditelji djece s invaliditetom ne znaju ima li njihovo dijete pomoćnika u nastavi i je li taj pomoćnik osposobljen za rad. Naime, pomoćnik se osposobljava za rad s djecom tek nakon što je potpisao ugovor, a dotad je školska godina obično već započela. Da se to ne bi ponavljalo trebalo bi se već krajem jedne školske godine znati tko će biti asistenti u sljedećoj godini. Isto tako, voljeli bismo da se pomoćnici djeci s invaliditetom uključe već u predškolske ustanove, gdje je to još uvijek rijetka pojava – upozorava naša sugovornica.
Darko Juras, predsjednik Udruge slijepih i slabovidnih osoba šibensko-kninske županije, također ističe kako je Grad Šibenik već učinio neke korake koji su bitno poboljšali uvjete života slijepih i slabovidnih osoba.
– Mi se kao udruga pojavimo sa svojim sugestijama kada se radi nešto novo, kada je u pitanju neka rekonstrukcija ili kad se mora napraviti neka prilagodba. Kad kažemo ‘prilagodba’ za slijepe i slabovidne onda se u pravilu radi ili o taktilnoj ili o zvučnoj prilagodbi. Takve taktilne ploče položene na podu koje služe za upozorenje ili navođenje na određenu lokaciju već su postavljene u Zvonimirovoj, pa na križanju Bosanske i Stjepana Radića, što je napravljeno u suradnji s Gradskom upravom.
Pored toga, napominje Juras, na više mjesta postavljene su i ploče na Brailleovom pismu. A na tom polju Udruga je ostvarila posebno dobru suradnju s Muzejom grada Šibenika.
– Oni su na određenim lokacijama kao što su Srima, Danilo, Vrpolje, postavili ploče za slijepe i slabovidne. Pored toga rađene su i određene prilagodbe u samom Muzeju grada Šibenika tako da je jedan dio stalnog postava postavljen na način da su printane u plastici 3 D makete određenih eksponata, kako bi slijepa osoba mogla osjetiti i doživjeti umjetnost taktilnim putem.
Turistička zajednica grada Šibenika također je provodila određene projekte poput osposobljavanja turističkih vodiča za specijalizirano vođenje slijepih i slabovidnih, a taj projekt su odradili u suradnji s Udrugom.
Upravo sada se izrađuje i jedna ‘taktilna mapa’ koja će, pretpostavljam, biti postavljena na našoj Poljani. I na njoj će biti određeni lokaliteti ispisani na ‘brajici’, da tako kažemo bit će to svojevrsna ‘legenda na Brailleovom pismu’.
Juras posebno ističe dobru suradnju s šibenskom gradskom upravom koja Udrugu, između ostalog, podupire i financijski. No, zanima nas, može li se na tom planu još nešto napraviti?
– Potpuna prilagodba Šibenika ovoj našoj populaciji zahtijevala bi strašno velika ulaganja što ne možemo očekivati. Moramo primijetiti veliku razliku u odnosu na stanje od prije 20 godina. Danas je mnogo veća senzibiliziranost javnosti i struktura u gradskoj upravi za našu populaciju. U tome svakako imamo udjela i mi kao udruga jer se trudimo pokazati ono što radimo i napomenuti ono što bi trebalo raditi – zaključuje naš sugovornik.
Međutim, Josip Blažević, predsjednik Udruge osoba s invaliditetom ‘Sv. Bartolomej’ iz Knina, vrlo je kritičan prema načinu na koji se rješavaju problemi invalida u gradu za koji su mnogi od njih vezani prosvjetno i administrativno, čak i ako ne žive u njemu.
On smatra da u novoj strategiji naglasak mora biti prije svega na arhitektonskoj prilagodbi.
– Sve prometnice, nogostupi, pješački prijelazi, mostovi trebaju osigurati kontinuitet pristupačnosti osobama s invaliditetom. Što znači ako, na primjer, s Poljane mogu u kolicima doći do katedrale, a onda se ne mogu spustiti niz skaline do obale? To znači da moram praviti čitav krug natrag da bih se spustio do mora, umjesto da se u zidu kod skalina jednostavno napravi malo dizalo, kao što je napravljeno u Ateni kod Akropole i u Rimu kod Koloseuma – kazuje Blažević.
Napominje da je o tome već razgovarao s zamjenikom šibenskog gradonačelnika Paškom Rakićem koji mu je rekao da je Grad tako nešto već imao u planu, ali da konzervatori ometaju realizaciju plana.
– A što će nam onda strategije ako se ne mogu provesti. Rekao sam Rakiću da je jedini pješački prijelaz u Šibeniku napravljen po svim standardima za osobe s invaliditetom onaj kod HNK i Poljane. A takvi bi trebali biti svi prijelazi u gradu. Ako na 1,5 kilometar ceste imate samo jedan prilagođeni pješački prijelaz niste dobili ništa. Stoga sam predložio Rakiću da sjedne u invalidska kolica i pokuša se ‘provozati’ gradom. Tako će najbolje vidjeti koliko je Šibenik pristupačan za osobe s invaliditetom.
Blažević upozorava kako su i dosadašnje strategije, kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini, bile dobro napravljene kako bi se osigurali prometni, stambeni, obrazovno-kulturni, radni i drugi oblici cjelovitog životnog uključivanja osoba s invaliditetom u naše društvo. Ali kad se strategije trebaju provesti u praksi dolazi do konkretnih problema.
– Sve je to lijepo napisano da se na papiru zna tko što radi i kome se možete obratiti za pomoć. A onda dođete na željeznički kolodvor i ne možete ući u vlak jer nemate platformu za invalide. U čitavoj zemlji imate samo šest platforma za invalide na željezničkim postajama. Što vrijedi ako uđem u vlak u Splitu, a ne mogu izaći u Kninu? Ako možemo takvu platformu ugraditi na našem kombiju zašto je ne bismo mogli ugraditi na vlaku. Zašto ne ujednačiti perone na svim kolodvorima. To bi bila razumna prilagodba kakvu sve uređene države imaju. Što znači da se invalid može upisati na veleučilište ako mu je ono fizički nepristupno. Što vrijedi da muzej ima toalet za invalide ako nije u funkciji. U bolnici sam doživio da je od toaleta namijenjena invalidima napravljena garderoba za osoblje. Ima tu još raznih drugih problema, a ovo su samo neki koje sam istaknuo.
Imajući sve to u vidu naš sugovornik ističe kako ni od nove naručene strategije nema prevelika očekivanja da će zaživjeti u praksi.
– Volio bih da me demantiraju. Prava provedba strategije značila bi da se osobe s invaliditetom uzimaju u obzir i uključuju od vrtića i škole preko fakulteta i zapošljavanja kako bi u svim segmentima društvenog života imali jednake mogućosti – poručio je Blažević.
