Matea trenutačno piše scenarij za igrani film koji želi realizirati u naredne dvije godine. Paralelno s pisanjem scenarija, snima kratke dokumentarne filmove, a ‘pala’ je i ponuda za režiju kazališne predstave u Hrvatskom narodnom kazalištu Šibenik.
IZ KAZALIŠTA
Matea već ima kazališnog iskustva kao asistentica redatelja Zorana Mužića, o kojem, kako kaže, može pričati samo u superlativima.
– Zapravo sam krenula od kazališta, ali zadnje dvije godine odlučila sam se za film. Paralelno sam vukla jedno i drugo, a kazalište mi je bilo ogromno iskustvo. Film i kazalište idealna su kombinacija – priznaje Matea koja je pozornost javnosti privukla dokumentarnim filmom ‘I moj grad će biti sretan’.
– Bio mi je to najveći izazov do tada jer sam prvi put radila priču iz svoje perspektive. Dugo sam čuvala ideju da će film biti ispričan preko mene, mojih igračaka i bilo me strah kako će biti prihvaćen. Na kraju je sve super ispalo – prisjeća se Matea, koja je u vrijeme prikazivanja tog dokumentarca snimala još jedan, onaj o postavljanju križeva poginulim vatrogascima na Kornatu.
Matea je svjesna lošeg financijskog stanja, te postojanja svijesti o domaćim filmovima kao lošim uradcima.
– Postoji taj općeprihvaćeni stav da su hrvatski filmovi jako loši i automatski zbog toga vrlo malo ljudi odlazi u kino. Što se financiranja filma tiče, ne treba ni pričati koliko je teško, ali gdje trenutačno nije teško – svjesna je redateljica.
EUROPSKA KINEMATOGRAFIJA
Priznaje da prilikom upisivanja Akademije dramskih umjetnosti, nije razmišljala o težini egzistiranja filmske umjetnosti.
– Na žalost, to mi tada nije padalo na pamet. Imala sam 18 godina, a tko tada razmišlja od čega će živjeti za par godina. Sad kad sam završila Akademiju, to mi je došlo u glavu, ali tješim se kad vidim da ni studenti s ekonomije nemaju što raditi – priča. Pitali smo je sanja li i o hollywoodskom uspjehu.
– Hollywood mi nikad nije bio san. Nikad me nije privlačio. Ok, to je apsolutna tvornica filmova i nitko ne može reći da bi sutra odbio ponudu iz Hollywooda. Bio bi idiot. Ipak, europska kinematografija mi je oduvijek bila draža. Filmovi s europskih festivala, poput onih u Veneciji, Cannesu ili Berlinu, više mi odgovaraju. I, ako ćemo o snovima, to su nagrade koji bih voljela primiti – dječački je iskrena redateljica.
