ŠIBENIK – MOSKVA
Podrijetlom ste iz Šibenika, možete li nam kazati koje poveznice imate sa Šibenikom?
Šibenik je grad u kojem sam proveo djetinjstvo. Svake praznike. Grad gdje sam prohodao, proplivao, prvi put jedrio, shvatio da želim graditi. Prošao sam skoro cijeli planet, bezbroj gradova gdje sam ostavljao tragove, svoje vizije, ali za mene je Šibenik poseban. Često dođem da ne zna nitko, osim obitelji. Udahnem zrak, izljubim baku i odletim 🙂
Jednom ste rekli da ste o arhitekturi učili od djeda Ante!?
Moj djed Ante Kelava bio je poseban čovjek. Čovjek koji je definirao rad i ljubav, s uvijek pravim odgovorima na pitanja. Bio je arhitekt. Nažalost, otišao je prije nego što je vidio moje radove, ali znam da negdje, odozgo, zajedno s Tomom, vidi i da je ponosan. Učio sam od njega gledajući ga kako živi ispravno. To je najveća škola.
Čega se najviše sjećate iz djetinjstva u doba dok ste vrijeme provodili u Šibeniku?
Sjećam se mora, jedrenja, festivala, ljeta i mirisa. Pašticade i fritula. Bijelog skliskog kamena u Kalelargi. Bakine čiste kuće i besprijekornog rasporeda kada bih proveo dan samo s njom. Prije svega, sjećam se ljubavi.
U kakvom vam je sjećanju ostao Šibenik?
Šibenik je moj drugi dom, predivan i potpuno poseban grad. Grad kojem oblik odaje povijest, a dušu mu čine ljudi koji u njemu žive. Meni je dao i korijenje i krila.
Pretpostavljamo kako danas zbog posla ne stignete često doći često…
Trudim se dolaziti maksimalno koliko mi raspored dozvoljava. Bio sam prije mjesec dana, samo na par sati. Dan nakon odletio sam na gradilište u Moskvu.
229
Kada je ‘planula’ ljubav između vas i arhitekture?
Oduvijek sam znao da želim graditi i ostaviti trag. Svaka osoba arhitekt je svog života. Znam da u ovome što radim mogu biti najbolji. Ovo je jedino što želim raditi. Moj život definira moj posao. Svaki dan se trudim biti bolji nego dan ranije.
Radili ste na stotine projekta, ali možete li neki izdvojiti kao najdraži?
Svaki projekt koji sam radio i radim jednako je važan jer sam te sekunde kad sam ga realizirao dao svoj maksimum. Naravno da postoje projekti koji su prekretnice. Trenutno se izvodi moj 229. projekt u centru Moskve. Nijedan nije ostao na papiru, realizacija je stopostotna. Osim, dosta ironično, šibenske Poljane. Svi moji dostupni su na Internetu. Moj portfolio govori sam za sebe. Da mi je netko prije deset godina rekao da ću danas biti tu gdje jesam, rekao bih mu da je lud. Živim jedan drugačiji život, ali je moj i živim ga najbolje što znam. Živim doslovno svoj san. I njemu sam podredio svo svoje vrijeme i pažnju. Moj radni dan traje 17 sati. I svaki sat je predivan jer me dovede bliže onome što ću tek postati.
Moramo pitati. Možete li nam otkriti neka imena od svjetskih poznatih lica koja su vas angažirala za uređenje svog doma?
Moji klijenti su svjetski uspješni ljudi iz svih poslovnih sektora i zahtjevaju privatnost. Oni koji su htjeli svoj dom otvoriti javnosti, to su sami odlučili. Jedna od njih je Jennifer Capriati kojoj sam radio kuću u Miamiju i obitelj Tajir u Dubai-u. Na listi klijenata je čak njih osmero koji su na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi na svijetu. Kada radite za ljude za koje ja radim, ključno je strogo čuvati njihovu privatnost. I to se veoma cijeni. Da to ne radim, trajao bih jedan projekt, umjesto upravo realizirao 229.
ELLE DECOR
Koje tri karakteristike moraju krasiti dobrog arhitekta?
Vizija, prezentacija i realizacija. Nitko ne voli filozofe koji puno pričaju. Računaju se samo rezultati. Važno je imati prepoznatljivi potpis i stil. Moj je posao vrlo vizualan, a rezultat vrlo konkretan. Doslovno ga vidite ispred sebe. Ključno je imati tim ljudi koji vas prati. Biti velik ne postaje se sam.
Mnogo mladih završi Studij arhitekture, ali zbog nedostatka posla završe na poslovima legalizacije što se i ne smatra najkreativnijim poslom. Što biste im poručili, da ne odustaju od svojih snova?
Apsolutno! Ja sam živi primjer da se snovi ostvarjuju, ako imate viziju i volju za radom. Ali potrebno je odreći se mnogo toga za što većina ljudi nije spremna. Obožavam mlade talente, moja vrata su uvijek otvorena ljudima koji žele raditi. Alergičan sam na nerad i lijenost. Ni ja nisam počeo tako da sam odmah radio nebodere. Kreće se od malih stvari, a velike će doći s vremenom i radom.
Sjećate li se svog prvog posla?
Naravno! Godina 1998., boutique A’Marie u Teslinoj ulici, u Zagrebu. Trideset m2, bez budžeta, čista kreacija i improvizacija. Bio sam na prvoj godini fakulteta. I prva publikacija u Elle Decoru. Dosta ga se ljudi sjeća. Tada sam mislio da ću pasti u nesvijest od sreće 🙂
Na kojem projektu trenutno radite i gdje?
Trenutno sam u Moskvi. Ugovori traju do kraja 2016. godine. Dotada, napravit ću šest vila i jednu resident zgradu. Prva je gotova. Vila ‘Elena’. 1500 m2 za četveročlanu obitelj. Već imam opcije za dalje. Ali ne razmišljam puno o tome. Ne znam gdje će me život dalje odvesti. Ali gdje god da to bude, znam da ću dati svoj maksimu.
OVO SIGURNO NISTE ZNALI…
Prijavili ste svoj projekt uređenja Poljane na javni natječaj. Zbog čega?
Bio je to jedan posve neuobičajen potez za mene jer inače ne javljam na natječaje. Svi moji projekti su direktno dogovarani. Tjedno dobijem desetak ponuda za projektiranje na globalnoj razini i raspored mi je popunjen do kraja 2016. godine. Javio sam se na natječaj jer sam htio dati do znanja da gradu želim dati novu viziju, zato jer to jednostavno želim. Htio sam Šibenik uvesti u 21. stoljeće, da ga objavljujem u stranim tiskovinama kao grad koji je ponosan na svoju povijest, ali i spreman na budućnost, kako tehnologijom, tako i stilom. Ne možete zamisliti kakav bi to učinak imalo na moje klijente koji bi uplovili na rivu ili na ljude koji bi na pravi način čuli za Šibenik.
Vaš prijedlog ipak nije prošao, jeste li bili razočarani?
Radio sam u Londonu kada su mi javili rezultate natječaja. Nisam bio razočaran, shvatio sam to kao da još nije došlo vrijeme za velike korake. Ta ista tehnologija, vjetroturbina koju sam namijenio Poljani, danas pripada drugom gradu čiji građani s ponosom govore o tome. I Šibenčani bi bili jednako ponosni. Nažalost, o tome su odlučivali oni koji nisu shvatili koncept. Poljana ima povijest. Njom su šetale generacije Šibenčana što je specifično za taj prostor. Htio sam ucrtati trase u bijeli kamen i osvijetliti ih energijom dobivenom iz prirode, vjetrom. Šibenik je proizvodio struju dobivenu iz prirode dok neki gradovi nisu uopće znali što je to. Kao takav, bio bi ucrtan na svjetsku arhitektonsku kartu moderne arhitekture i tehnologije. Bilo bi to prvi put da je takav trg zasvijetlio negdje na svijetu.. I to u Šibeniku! Nije li čudno da je upravo moj rad bio na naslovnici gradskih novina, a pobjednički negdje između redaka?! Doći će vrijeme kada će natječaji za takve važne gradske lokacije biti otvorenog tipa i arhitekti će javno predstavljati vizije, a građani će sudjelovati i odlučivati tijekom cijelog procesa umjesto da o njemu saznaju tek nakon što drugi odluče u njihovo ime. Javno dobro je interes svih građana, a ne samo onih koji odlučuju. Moji radovi se tjedno objavljuju u svjetskim arhitektonskim i lifestyle časopisima. Bio bih sretan i ponosan da sam mogao pokazati svijetu svoj Šibenik. Grad je mogao višestruko profitirati. Novčanu nagradu big, naravno, donirao Šibeniku. Ja sam svoje financijske planove ostvario. Novac više nije tema u mom životu.
Postoji li još neko mjesto u Šibeniku koje vas onako ‘bode u oči’ te bi mu trebale dobre ruke arhitekta?
Šibenik je arhitektonski dragulj. S bezbroj čarobnih mikrolokacija. Gradu treba plan i koncepcija koje će se držati. Treba riješiti ključne probleme grada. Šibenik mora početi zarađivati. Ne možete zamisliti koliko su profitabilni gradovi koji su dobro organizirani s puno manje povijesti i sadržaja od Šibenika i koliko bi dobro njegovi građani mogli živjeti kada bi dobili priliku. Uz dobar poslovni plan i listu samo mojih klijenata koji bi investirali, Šibenik bi za pet godina bio nova svjetska destinacija. No da bi se to dogodilo, važno je da sastanci ne počinju s problemima oko birokracije i raznim lobijima. Jedna misao grada, jedan zajednički rezultat. Potpuno je suludo da hotel Krka, koji bi mogao biti spektakularan, stoji nasred rive kao ruševina. Zamislite da ulazite brodom u kanal, a njegovo restaurirano pročelje svijetli punim sjajem. Da ne govorim o tvrđavi sv. Nikole.
