Tijekom Svjetskog rukometnog prvenstva na Šibenskom portalu možete čitati izvještaje i analize Ivana Barišića, koji stoji iza popularne stranice Rukometne ikone, koju možete pratiti na Facebooku i Instagramu. Hrvatsku nakon uspješno odrađene prve faze, a onda i glavnog dijela turnira večeras (18h) očekuje četvrtfinalni ogled s Mađarskom. Barišić donosi najavu tog dvoboja, kao i analizu trilera sa Slovencima.
Hrvatska je preživjela Sloveniju. Već se od ranije znalo da je za Hrvatsku ovo takozvani ‘dan D’ i utakmica u kojoj nema pravo na kiks, a Slovenija je ušla potpuno rasterećeno. Prvih 7 minuta bez pogotka i 5 golova zaostatka je bio doslovno start kao iz horor filmova. Osjetio se sigurno taj blagi grč, pritisak i bilo je važno probiti tu barijeru. Nakon tog prvog i drugog našeg pogotka Hrvatska je malo prodisala i ušla u sami meč. Slovenija nije ispuštala vodstvo sve tamo do 30. minute, a imali smo čak i napad za vodstvo u prvom poluvremenu što je bilo gotovo nezamislivo kad je krenuo susret.
Treba biti realan i reći kako nije funkcionirala ni obrana ni napad u većem dijelu susreta. Dosta lopti nam se odbijalo i prisutan je bio faktor sreće, a to smo iskoristili preko sjajnog Marina Šipića koji je uredno pokupio te ničije lopte. Primili smo puno golova i to na način da nismo imali kvalitetno postavljen vanjski blok, a agresivnost nije bila na nivou. Većim dijelom smo koristili obranu 6-0, a vidjelo se da nam ta obrana 5-1 nikako nije odgovarala zbog iznimno brzog Mihe Zarabeca. On je svojim vrlo inteligentnim prebrojavanjem i hitrim prodorima stvarao višak za krilne pozicije i njihove lagane realizacije.
Naglasio sam Janca i Vlaha kao opasne karike, a oni su stvarali puno problema. Ipak, kasnije smo ih uspjeli neutralizirati, a naši protivnici nisu bili pretjerano opasni iz tih vanjskih pozicija. Hrvatska je pokazala karakter jer smo imali jako nezgodnu poziciju i neugodan zaostatak, ali puno segmenata igre još mora biti korigirano i to u kratkom periodu. Ponajprije smatram da se moramo brže vraćati u obranu i maksimalno izbjegavati teške i tvrde napadačke duele u kojima bespotrebno crpimo snagu i potencijalno riskiramo ozljede.
Pred nama je četvrtfinale i više nema mjesta za pogreške. Ili ćemo ići u borbu za medalje ili ćemo uvjetno rečeno ostati ‘kratkih rukava’. Naš suparnik je Mađarska koja ima dosta iskusnih igrača i oni igraju zajedno već jako dugo vremena, pa su većim dijelom njihove akcije itekako uigrane. Vrlo su krupni i jaki u fazi obrane, a naš glavni zadatak je zaustaviti njihove pivote. Tu je posebno opasan Bence Banhidi koji je po meni trenutno jedan od najboljih kružnih napadača u svijetu. Isto tako igraju kompaktno, disciplinirano i pametno u sustavu 7 na 6 i tada koriste oba pivotmena, a to me i ne čudi s obzirom da španjolski treneri uvelike preferiraju takav stil.
Zaključak je da nam se stvarno otvara jako dobra šansa, budući da je ovo bitno drugačiji protivnik i od Slovenije i od Islanda. Mađarska je ekipa koju nećemo moći ‘razbiti’ u prvih 15 ili 20 minuta i oni će igrati šahovski, te pomno birati svaki svoj potez. Baš zato Hrvatska treba puno strpljenja i vjerujem da će rezultat u konačnici prevagnuti na našu stranu. Nemamo čuveni ‘prime time’ od 20:30 h i imamo nešto manje vremena za odmor i regeneraciju, ali motiv je nikad veći – domaći teren, borba za ulazak u polufinale i želja da još dodatno odgodimo to najavljeno umirovljenje kapetana Duvnjaka iz reprezentacije. Slovenija nam je definitivno htjela uništiti snove, ali nisu u tome uspjeli. A sad izvucimo zadnji atom snage u prepunoj Areni i idemo u taj završni boj. Iznad svih, Hrvatska!