Na subotnjem otvaranju nove sezone A1 lige gledatelji su u dresu ŽKK Šibenika primijetili i dva nova lica, Petru Pavičić i Anet Mrdalj. Prva je Zadranka, a druga je domaća cura, Šibenka. I ne samo to, Anet Mrdalj kći je trenerice šibenskog prvoligaša Linde Antić Borak, nekadašnje poznate košarkašice. Nije rijetkost da sinovi i kćeri krenu stopama svojih roditelja sportaša, ali malo se rjeđe događa da su tata ili mama ujedno i treneri svojoj djeci.
Pitamo stoga Anet je li joj neobična ta situacija, da joj je majka ujedno i trenerica?
– Nije uopće, mater mi je na treningu isklučivo trenerica, kao i svim ostalim djevojkama, dakle u dvorani imamo strogo profesionalni odnos – priča nam sedamnaestogodišnja košarkašica nakon jednog od napornih treninga na Baldekinu.
Znači, nema popusta zato što si joj kćer?
– Ma kakvi, naprotiv! –
Anet je košarku počela trenirati u četvrtom razredu osnovne škole, iako nije bila njezin prvi izbor.
– Prije toga sam trenirala taekwondo, plivanje, sinkronizirano plivanje, razne plesove. Na kraju sam se ipak odlučila za košarku – kaže.
Je li u toj odluci svoje prste imala majka?
– Nije, bila je to moja odluka – kaže.
Za one neupućene, Anet je proteklih godina igrala za ŽKK Vodice, ali je, smatrajući da će bolje napredovati u šibenskom prvoligašu, odlučila promijeniti sredinu. Ta joj odluka, kaže, nije bila ni malo laka.
– U Vodicama sam provela pet lijepih godina i nije se bilo lako rastati od cura. Jako sam se sprijateljila s njima, bili su mi kao druga obitelj, ali takav je sportski život. Međutim, Vodice su tu, preko mosta, i dalje se družim s bivšim suigračicama, u stalnom smo kontaktu – kaže Anet.
U novom se klubu, ističe, brzo uklopila.
– Sve je super, dobro sam se snašla, što i ne čudi s obzirom da većinu djevojaka znam od prije. Lijepo su me primile i za sada je sve za pet – kaže.
Kako smo kazali, Anet je u subotu debitirala za Šibenik, zabila je 13 poena u domaćem porazu od Pule.
– Iako smo izgubili na otvaranju prvenstva, mislim da uz dobar i ozbiljan rad ove sezone možemo napraviti dobar rezultat. Imamo dobru, mladu ekipu, željnu dokazivanja i kada se stabiliziramo, kad sve sjedne na svoje mjesto, moglo bi to izgledati jako dobro na parketu – optimistična je Anet koja je nakon kadetske, zaradila i status juniorske reprezentativke.
– Na žalost, zbog ozljede koljena morala sam preskočiti Europsko prvenstvo u mađarskom Sopronu. Za sportaša je jedna od većih časti igrati za svoju zemlju i uistinu se radujem reprezentativnim nastupima – veli šibenska košarkašica, kojoj je jedna od reprezentativnih kolegica i bivša suigračica iz Vodica Josipa Silov, a koja je ovog ljeta prešla u redove talijanskog prvoligaša Napoli.
– Svaki dan se čujem s Josipom, kaže da joj je odlično, iako su treninzi naporni, ekipa nova i sve je drukčije. Želim li se i sama okušati u inozemstvu? Zašto ne, voljeli bih jednog dana zaigrati u nekom stranom klubu, ali isključivo europskom. Amerika me baš ne privlači – ističe Anet, koja još uvijek ide u srednju školu, u treći razred Ekonomske škole.
Kako usklađuje školske i sportske obveze?
– Sve se može kad se hoće. Profesori uvijek izađu u susret nama sportašima, tako da po tom pitanju nema nikakvih problema – kaže Anet, koju za kraj pitamo ono što pitamo sve sportašice, patika ili štikla?
– I inače nisam tip od štikli, tako da definitvno patika!
(foto: Josipa Bolanča/facebook)