Mladi šibenski autor Josip Živković, već u 21 godini života, može se pohvaliti iznimnim umjetničkim talentom i fascinirajućim djelima. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, po završetku intenzivno stvara crteže i skulpture. Prvi nastup imao je u Splitu, na grupnoj izložbi s Kuzmom Kovačićem i Zlatkom Živkovićem u Muzeju grada Splita, u ožujku ove godine. Splićane je oduševio, pa je njegova slijedeća destinacija bila domaća scena.
Večeras je u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić otvorena njegova izložba pod nazivom ‘Postajama duha’, a izloženo je devetnaest prekrasnih radova. Priliku za razgledati djela imat će te do 31.svibnja, a naša je preporuka da izdvojite slobodno vrijeme i pogledate djela crtana tehnikama : olovke i tuša. Ispod svakog crteža postavljeni su i nazivi svake fotografije što čini fotografije posebnima i fascinatnima. Njegov uzor je španjolski slikar El Greco, koji mu je i najveća inspiracija dok stvara svoje radove.
POSTAJAMA DUHA
Jednostavni, ali obvezujući naslov postave, habitusom svojih posve različitih života i ostvaraja, svjedoče tri predstavljena autora; svaki u svojem jedinstvenom mediju, što podstavljen je čvrstim uvjerenjima o duhovnosti, Bogu i vjerovanju – iz čijeg se neokrhrnutog bitka uzdiže jasna, oku vidljiva okomica. Autor je rudimentarne snage i vizije, istraživač graničnih, duhu rubnih područja, onih što podastiru se samo rijetko proživljenoj askezi.
Dosljednošću i slojevitošću svojih traganja, Josip je pomaknuo uobičajeno shvaćanje crtačkog medija: ustanovivši novu dimenziju i ulogu crteža, stvorio je djela, što su po svojoj likovnoj cjelovitosti potpuno samostalna, time u potpunosti oslobađajući crtež od tako česte podređenosti i ovisnosti spram slikarstva.
U morfološkom obilju Josipovih djela, tom atlasu općeljudskih tema s jedne, do intimističkih skica vlastitih ekstaza i patnji s druge strane, sve do onih najdubljih, kozmičko-religioznih tema, teško je razlučiti trenutak u kojem započinje čarolija preobrazbe misli u oblik; jer radovi mu pulsiraju magmom rijetko viđene strasti, one što nas želi uvjeriti da je djelo netom dovršeno, zatim postavljeno pred lice svijeta – učinjeno silinom što se ne da naučiti, već se s njom rađaš, ona ti je dar, brjeme i odgovornost.
