Nižu se nedaća za nedaćom za stanovnike najudaljenijeg šibenskog otoka Žirja. U ‘moru’ svjetovnih problema koji su godinama ‘pustošili’ otok te je na njemu danas ostalo tek stotinjak žitelja starije životne dobi, pojavio se još jedan, ali vjerskog predznaka, a na koji su relevantne institucije također ostale gluhe. Naime, nedavna uskrsnja misa za žirjanske vjernike nije mogla biti služena u mjesnoj crkvi, već su Žirjani bili primorani Božju riječ slušati s improviziranog oltara u kući koju za svoj boravak koristi mjesni župnik. Razlog tome je što je još u veljači prošle godine snježno nevrijeme urušilo strop crkve, pa je ovaj Božji hram postao opasan za sigurnost vjernika. A riječ je o crkvi iz 14. stoljeća s pet oltara koju je Ministarstvo kulture svojevremeno proglasilo spomenikom zaštićene kulturne baštine.
ŠUTNJA MINISTARSTVA I ŠIBENSKE BISKUPIJE
Prema izrađenom troškovniku, po riječima Antona Dobre, predsjednika Mjesnog odbora Žirje, izmjena krovišta i sanacija dijela urušenog stropa košta oko 350 tisuća kuna.
– Premda smo uputili zahtjev Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture da se iznađu potrebita sredstva za ove radove, zasad nismo naišli na razumijevanje. Ujedno, naš mjesni župnik o svemu je izvijestio i Šibensku biskupiju, koja bi zajedno s Ministarstvom trebala financirati sanaciju crkve, ali također bez uspjeha – kaže Anton Dobra.
Kada se zna koji sve problemi tište Žirjane, primjerice od već godinama neadekvatne i nekvalitetne brodske pruge do Šibenika, pa do nedavnog zatvaranja jedine trgovine mješovitom robom, nakon novonastale situacije s mjesnom crkvom stanovnici najudaljenijeg šibenskog naseljenog otoka počeli su se već pomalo šaliti na svoj račun govoreći kako je i ‘Bog od njih dignuo ruke’.
PETI NATJEČAJ ZA BRZOBRODSKU LINIJU
Inače, prošlog tjedna Agencija za obalni linijski pomorski prijevoz sa sjedištem u Splitu ponovo je raspisala natječaj za brzobrodsku liniju 9502 do Kaprija i Žirja. Peti je ovo natječaj za katamaransku liniju do najudaljenijih šibenskih otoka. Naime, otkako je u srpnju 2011. godine, zbog nezadovoljavanja uvjeta, koncesiju izgubio hidrogliser ‘Mislav’ zlarinske tvrtke Ivante, tijekom provedena četiri natječaja odgovarajući koncesionar nije izabran. Kroz to vrijeme za liniju je privremeno zadužen brod Plavi val zadarskog brodskog prijevoznika ‘Mankula’, a koji ne zadovoljava uvjete natječaja brzobrodske linije.
– Nisam optimist ni da će ovaj peti natječaj uspješno biti okončan. Razlog je što je i ove godine Država za subvencioniranje ove brodske linije izdvojila samo pet milijuna kuna, a za kvalitetnog koncesionara treba minimalno osam milijuna kuna. Kapriju i Žirju je potreban katamaran s brzinom od 22 milje koliko je propisano za brzobrodske pruge, dakle brod koji bi do Žirja vozio najviše 55 minuta, a usporedbe radi, ‘Plavom valu’ je potrebno čak sat i pol vremena. A za novac koji izdvaja država teško se mogu uklopiti brzi katamarani jer su njihovi troškovi daleko veći. Stoga je iluzorno očekivati da se preko ovog najnovijeg natječaja pronađe odgovarajući koncesionar. Stoga apeliram i na Grad Šibenik i resorno Ministarstvo da se napokon iznađe novca i mogućnosti da se na kvalitetan način riješi ovaj problem brodske povezanosti otoka Žirja – veli Anton Dobra.
Za razliku od luksuznih i brzih katamarana koji povezuje otoke s kopnom u ostalim dalmatinskim županijama, dodat će Anton Dobra, jedino su šibenski otoci povezani sa starim i derutnim te sporim plovilima. I trajekt koji plovi do Žirja izgrađen je davne 1956. godine i nema grijanja u brodskom salonu, zaključio je Dobra.
OSTALI I BEZ TRGOVINE
A ‘maćehinsko’ ponašanje Države neposredno je dovelo i do nedavnog zatvaranja jedine trgovine u Žirju. Nakon, što je prodavačica otišla na rodiljski dopust, trgovački lanac ‘Djelo’ odlučio je zatvoriti svoj tamošnji dućan, a zbog financijskih gubitaka. Naime, Država ne subvencionira prijevoz trgovcima do njihovih otočnih prodavaonica, a koji odmah u startu, samo za jedan prijevoz svojim namirnica imaju troškove u iznosu od 500 kuna. U nedostatku trgovine, Žirjane trenutno oko opskrbe spašavaju dvije domaćice Centra za pomoć i skrb grada Šibenika, koje ih gotovo svakodnevno obilaze i donose im potrebite živežne namirnice.
