Večeras je u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić predstavljena knjiga ‘Mačak Luiđi i druge pjesme” šibenske autorice Branke Milete-Grubač. Nakon promocije imali smo to zadovoljstvo popričati s Brankom koja nam je otkrila brojne zanimljive detalje ove branše.
-Ljudi upijaju ono što sam napisala, meni njih petnaest jednako su dragi kao da je puna dvorana,to su koji vole čuti riječ i kojima ona zaista nešto znači. Neki imaju promocije na gotovo na sportskim stadionima gdje čitaju svoje poezije, to za mene nema nikakve umjetničke vrijednosti, oni govore kako im plješću i dive im se na stotine ljudi. To nije nogomet, većina njih nije čitala djela poznatih pjesnika i pisaca, a kamoli da znaju kako predstaviti i napisati vlastita. Ja kad njih čitam vidim gdje sam ja, a na kojim razinama su oni. Sa darom za pisanje trebate se rodit. Vjerojatno od mojih radova ima boljih, ali danas se populiziraju manje vrijedne stvari, pa je ista situacija i kod umjetnosti.
Branka Mileta-Grubač rodom je iz Šibenika, a preseljenjem u Drniš, kako kaže vratio joj se dar pisanja. Gospođa branka imala je priliku predstaviti već četiri svoja djela, a ovo današnje za nju ima posebnu vrijednost, jer su prvenstveno namijenjena njezinim unucima.
-Šibenčanka sam koja živi u Drnišu i osjećam se uvijek obvezno predstaviti svoj rad u mom rodnom gradu. Već sam četiri puta imala priliku ovdje predstaviti svoja djela koje su bile namijenjene za odrasle. Sada je došao poriv za pisanje poezije za djecu, to ne znači da je to lakše i jednostavno, to se u meni pojavilo i sad nastojim oblikovati riječi i rečenice tako da one budu pristupačne djeci i odraslima, jer ako srce ne zatitra i kod odraslih znači da to nije to.
-Tišina mi je vratila to bogatstvo, ponovno sam počela pisati kada sam se preselila u Drniš. Dok pišem nalazim se u jednom sretnom stanju duha, iako godine idu, mene ne opterećuju, još veće zahtjeve sebi postavljam, zastavu ne mogu staviti na polja koplja.
Što ide starija, Branka sebi zadaje veće ciljeve, a poezija je za nju kako kaže čudo.
-Poezija je čudo, nekada mi se dogodi da se probudim u četiri sata po noći, a pisala sam prije par dana pjesmu, u glavi se pojavi taj stih koji nije bio napisan onako kako sam htjela ili neka riječ nije dovoljno oslikavali ono što sam zamislila, tokom sna ta riječ mi ‘padne’ na pamet. Uvijek se pitam hoću li se ustati iz kreveta, dignem se jer bi je u suprotnom zaboravila do jutra. Svaki put bi mi se dogodilo da upravo s tom rečenicom stih ima ono puno značenje, a pjesma bi dobila na kvaliteti.
-Sve što nas okružuje, ono što je djeci najzanimljivije postalo je i meni zanimljivo. Tako sam u svom porivu za pisanje poezije bila nadahnuta temama koje nam svakodnevnica nosi, a najviše što se djece tiče. Od vrtićke dobi, pa mislim do petog razreda osnovne škole pjesme će pronaći svoju publiku.
Oni koji nisu stigli na promociju, prije nego knjigu opipaju vlastitim rukama i pročitaju zanimljive stihove Brankinih pjesama, mi vam u nastavku citiramo dvije.
Bol
U čije oko nebo stane
Čija je tuga ko svemir duboka
Ona u lišću kad padne s grane i nestane
Zrcalo
U zrcalu dana zrcali se rosa
Zrcale se ptice i planinska kosa
Ogleda se polje i rijeka što vijuga
Kroz zastor od kiše nadzire se duga
