Veslački klub Krka utemeljen je 1. studenoga 1923. godine. Osnivačka je skupština održana u nekadašnjoj zgradi Narodne kavane i bio je to izniman događaj, koji je plijenio pozornost ukupne javnosti Šibenika. Ujedno, bio je to početak, organiziranog športa u Krešimirovu gradu. Izabrana je i prva uprava kluba: predsjednik Julije Gazzari, potpredsjednik Miloš Šupuzk, tajnik Filip Babić i blagajnik dr. Mile Iljadica. Ostali članovi uprave bili su: Miro Čaleta, Marko Bačinić, Josip Jadronja, Vinko Vučić, prof. Vratović, Ante Frua, Ljubomir Montana, Vaso Čok, Emil Bumber, dr. Krste Ježina, Jole Karađole, Ivo Belamarić, Ivo Štrkalj, Nikola Šarac, Marko Triva i Drago Anić.
Prvih dana entuzijazma nije nedostajalo, ali je trebalo dobro usmjeriti rad kluba. Pri tomu se osobito mislilo na mjere za populariziranje kluba i veslačkog športa u gradu. Jedan od vidova promidžbe bile su društvene zabave, koje je naročito prigrlila mladež.
Prve pobjede Krkinih veslača dočekane su s oduševljenjem. Izdvajamo jednu priču koja se odnosi na pobjedu na državnom prvenstvu 1924. godine u Splitu. Klub je tek startao s radom, željan afirmacije¸za razliku od splitskog Gusara koji je utemeljen 1914. godine. Bio je to ujedno početak velikog rivalstva dvaju kluba i dvaju gradova u veslačkom športu.
‘UPRI KRKA’
Tajnik kluba Filip Babić, koji je u prvo vrijeme obavljao i dužnost trenera, još je ranije odredio veslače četvorke za nastup u Splitu. Za dobre pripreme nije bilo dovoljno vremena, pa je u klubu vladala prilična napetost. Svi su osjećali važnost prvog nastupa na državnom prvenstvu. Krkaši nisu imali iskustva, za razliku od Gusara koji su do tada bili neporaženi. U gradu je vladao veliki interes. U Split je doputovala i velika skupina Šibenčana kako bi bodrili svoje veslače na prvom nastupu. U gledalištu je vladalo nestrpljenje. Odmah nakon starta zaorilo se ‘Upri Krka’. To karakteristično navijanje čulo se poslije na svim Krkinim nastupima. Veslači Krke zbog neiskustva i početne nervoze na startu zaostali. Ali, nešto kasnije oni pojačavaju tempo i nakon nekoliko stotina metara stižu čamac Gusara i prelaze u vodstvo. Gusar isto tako daje sve od sebe, pa dolazi do velike borbe u kojoj Gusar brani poziciju jednog od najboljih veslačkih klubova u državi, dok tek osnovana Krka traži svoje mjesto pod suncem. Tek pred samim ciljem pada odluka uzbudljive utrke. Neprestano bodreni od svojih navijača šibenski veslači forsiraju snažan tempo i u izvrsnoj završnici prolaze kroz cilj ispred velikog protivnika. Bila je to prva velika pobjeda.
Vijest o prvom velikom uspjehu kluba na prvenstvu države primljena je u Šibeniku s velikim oduševljenjem. Pobjeda je u gradu oglašena plakatima, pa su svi živo raspravljali o toj pobjedi. Baraka kluba za tu prigodu bila je ukrašena zastavama i zelenilom. Pobjednike je dočekala gradska glazba i nekoliko tisuća razdraganih građana. Gotovo čitav grad bio je na nogama kada su veslači prolazili ulicama. Pobjednička Krkina posada do pobjede došla je u sastavu Mirko Cvitković, Vinko Kačić, Petar Iljadica, Ljubomir Fontana i kormilar Ivo Belamarić – Ris.
SIMPATIJE PREMA DINAMU
Navijanje mnoštva Šibenčana s gradske rive bilo je specifično za to prvo razdoblje veslanja i Krkinih uspjeha. Rivalstvo između Šibenika i Splita koje se pamti u tom razdoblju, između dva najjača kluba u prvoj Jugoslaviji, između Krke i Gusara, prenijelo se još više i na navijače. Tako su Šibenčani dobacili Splićanima da su ‘mandrili’, a Splićani su Šibenčanima ‘petali trinaesticu’, rugajući se na taj način da nije slučajno što je pokrajinska ‘ludnica’ smještena upravo u Šibeniku.
Proteklo je godina dok se rivalstvo malo po malo ‘otopilo’. Drugi športovi, u prvom redu nogomet, sve su više privlačili brojne poklonike. Nekadašnji šibenski građanski nogometni klub ‘Osvit’ nije se s Hajdukom mogao nositi kao veslači Krke sa splitskim Gusarom. Ali, zato je dio Šibenčana simpatizirao zagrebačke nogometaše, pa je nakon Drugog svjetskog rata Šibenik praktički bio jedini grad u Dalmaciji u kojem je bio znatniji broj Dinamovaca. Veliki dio razloga navijanju za zagrebačke modre nalazio se u veslačkom rivalstvu šibenske Krke i splitskog Gusara.
Davno je nogomet više od igre i davno već veslanje nema draž kao nekada. Ipak, sa šibenske rive još uvijek je lijepo ranije ujutro i predvečer, dok gliseri ne zavladaju šibenskim zaljevom, vidjeti mlade veslače Krke kako snažnim zaveslajima brzo veslaju od pontona u Docu do Mandaline.
