Toliko sam se trudila da ovu temu zaobiđem i osvrnem na nju, tek kad sve prođe. Ali, ne mogu, ne mogu izdržati? Gdjegod se okrenem, ako to nije moj stan i da je u njemu televizija ugašena, mogu primjetiti, da su ljudi opsjednuti politikom. Zapravo ne znam da li tako tešku riječ uopće mogu koristiti, jer bi se onda svaki ‘sroljo’ mogao baviti politikom. Ljudi se bave naklapanjima. Mada… Na trenutak mi se čini kao da rat počinje. Ozvučeni ‘kamioni’ trešte sa svih strana. Bralić i njegova ‘Zora bila’, definitivno su zvijezde ovih izbora. U kratkim crtama… glazba se čuje iz pozadine, a iz prvog plana čuje se ozbiljni muški glas (ne prepoznajem) , a on, kao da govori, da svi uđemo u skloništa. Tako se čuje iz mog stana. Ne znam čije su političke opcije, svi kamioni ili ih ima svih opcija, ne znam, ali u meni ne izazivaju dobar osjećaj.
NAPETO JE…
Takve scene me podsjećaju na ratno vrijeme koje dobro pamtim. Nemir u zraku, ozbiljnost na licima ljudi, nije dobro! Napeto je kao u tvornici tregera! Ne osjeća se poremećaj samo na nivou grada, već i na nivou države. Kad čujem riječ štrajk, a iza toga vidim, starog olinjalog lisca ili predsjednika sinikata koji se nije nikad najeo svojim radom, onda stajem na Linićevu stranu i podržavam njegove izjave. Stvarno su se ‘ufurali’ u vrlo bitne uloge. Štrajk koji su nedavno uzrokovali zaposlenici jedine hrvatske zrakoplovne kompanije, a time nanijeli ogromne gubitke svima nama, je apsoludan apsurd. Znate li tko plaća sve te štrajkove i ogroman broj raznoraznih udruženih sindikata te svih tih neradnika koji često kolapsiraju naše živote? Mi plaćamo! Svi mi koji radimo! Jedna zanimljivost je ta, da su spomenuti štrajk podržali također neradnici koji žive na državnim jaslama. Ne čudim se ja parazitima, to im je država omogućila, ali neka barem šute i budu što povučeniji da ih se nitko ne sjeti. A, ne da se još bune! Ne znam da li je ikad bila vidljivija razlika između državnih zaposlenika od onih koji rade u privatnom sektoru. Krenut ću od osnovnih potrepština za život, npr. kruh. Ako određena pekara ne proda određenu količinu svojih proizvoda, koja je dovoljna da bi pekara bila profitna, odnosno, da bi radnici imali plaću i da bi država bila namirena, jer inače ne bi mogli poslovati, pekara propada! Što znači da se oni svakodnevno bore za svoj opstanak. Ajmo dalje; uzmimo za primjer, ugostiteljski obrt. Zbog čega konobarica u turističkom gradu ne bi imala pravo na štrajk i na sva prava koja po zakonu pripadaju istoj profesiji. U čemu je razlika. Samo jedna ‘leteći’ to radi. Kriteriji koji su potrebni za ostvarenje zaposlenja stujardese i konobarice; Srednja stručna sprema (obje imaju), znanje barem dva strana jezika (obje znaju), spretnost u komuniciranju (obje imaju) te naravno niti jedna niti druga ne smiju biti najružnije na svijetu. Možda je surovo ovo posljednje, ali to su kriteriji odabira. I onda jedna štrajka, a druga rinta, za nju i za sebe! Sjajna raspodjela! Vratit ću se malo na grad. Najzanimljiviji no ikad, izbori! Protekla nedjelja je bila sramotna za sve nas koji živimo i volimo ovaj grad. U jednom malom gradu poput našeg, trebalo bi biti harmonično, međutim, baš suprotno! Konkretno… nogometni klub Šibenik, pa zar je to problem od ‘jučer’? Svi znamo da klub ima problema, pa čak i ja koja nemam veze sa nogometom. Zanimljivo jest slijedeće – tjedan dana prije izbora i pitanje vezano uz spomenuti klub dolazi na red.
POLITIČKI BODOVI
Trenutna vlast imala je četiri godine da se pozabavi problemom, imala je vremena da iskritizira sve one koji su krivi za raspad kluba, doduše, u četiri godine problem je mogao biti rješen, da se netko pozabavio istim, ali tjedan dana prije… Koji je bio cilj? Rješenje problema sigurno nije! Da li se tako postižu politički bodovi? Kome idu bodovi, kad je problem još aktualan? Da li se išta postiglo s tim što smo po tko zna koji put cijeloj Hrvatskoj pokazali, nešto što smo među sobom trebali rješiti ili barem to ostaviti Hrvatskom nogometnom savezu, pa neka se problem rješava na sportskom nivou, gdje i pripada. I odkud pravo bilo kome od tih navijača da tako javno vrijeđa bilo koga…..?? Zamislite da jedan političar ( nebitno koji), na tako grub i nepristojan neciviliziran način, izvrijeđa nekog građanina? Prozivalo bi ga se i tko zna što još, a daljna karijera bi bila upitna. Rečenica koju znam u poslijednje vrijeme spomenuti, a s njom ću i završiti jer je moj prostor punjen, jest; E Da je Tito živ!!
