Jedva sam čekala da se uhvatim pisanja jer je tema spremna! Mrzim krizu i sve što ima veze s njom, a tko to voli ?! Kriza je stvorila kod mene strah od ljudi! Ne doslovno, ali njihove reakcije i ponašanja, svakako. Ima već nekoliko dana da ne mogu prestati razmišljati o jednom događaju. Svi mi koji smo zaposleni u određenoj ‘kući’ imamo dvije obitelj. Jedna je istinska, a druga je radna. Ova druga isto je jako bitna, jer ponekad dan prođe, a ti shvatiš kako si danas najviše vremena proveo sa svojim kolegama. Biti žensko i još k tome ličiti na nešto, dvosjekli je mač. Kad sam već u samom startu spominjala krizu, objasnit ću i zašto. Kriza ostavlja posljedice i na međuljudske odnose. Zapravo, tada se vidi kakve smo osobe. Međutim, ispitivanja su pokazala kako kriza nema znatan utjecaj na međuljudske odnose. Nekolegijalno ponašanje ovisi o pojedincima. To je jedan od zaključaka istraživanja o kolegijalnosti na poslu među petsto ispitanika (nisam ja radila ispitivanje). Mali je uzorak, pa taj podatak neću uzeti kao pravilo. Ljudi su takvi kakvi jesu, a s krizom, odnosno, neimaštinom, nekolegijalnost izlazi na površinu. Ljudi su ludi, isfrustrirani, iskompleksirani, ali dobro začahureni u svoje svjetove, pa kamuflaža stvarnosti ili istine dobro prolazi. Dolazimo do pitanja da li je dobro ignorirati i izbjegavati nekolegijalnost?
IGNORIRANJE NEKOLEGIJALNOSTI
Kada ignoriramo tuđa nekolegijalna ponašanja, da li time pokazujemo svoju slabost, da li time odobravamo nečiju drskost, nekorektnost i da li time dajemo još prostora krilima koja su se već namjeravala otisnuti u nebesa i pokazati svoj raspon? Bez obzira kako se vi postavili prema nekolegijalnosti nećete promijeniti drugu stranu. Ponašanje, kakvo bi trebalo biti ispravno i prihvatljivo, a vi ga uporno primjenjujete i s time mislite da će te potaknuti svjest druge strane, griješite! Nekolegijalan će uvijek takakv i ostati. Jer da bi netko bio loš kolega mora imati i loš karakter. Tako da je njemu ta loša osobina urođena ili je nastala tijekom života, u svakom slučaju, nećete ništa postići. Što činiti vezano za taj problem ? Da li takve susrete treba izbjegavati, takva ponašanja ignorirati ili se pak postaviti i pokazati zube. Više puta u životu mi se dokazalo da se moram postaviti kako ne bi svatko tko poželi, eto tako, tukao orahe na mojoj glavi. Sigurna sam da i sami poznajete takve situacije. Nekom je najlakše, a nekom je najteže praviti se ludim. Ako radite dobro svoj posao i zbog toga imate rezultate, teško da ćete dopustiti da svoju ljubomoru upražnjavaju na vama. Inače, da ste tip mekušca nikad ne biste niti došli do takvog poslovnog rezultata, pa je i to razlog zašto jedan lider takve stvari ne dopušta. Ako ste primjetili uvijek se nađe netko tko je gori od objekta tračanja, pa sve svoje duboko zakopane komplekse neuspješnosti upravo plasira na način nekolegijalnosti. Evo jedna iz života. Priča meni jučer moja prijateljica kako ima osjećaj da je u njenoj firmi svi mrze zato što je uspješno odradila jedan bitan posao. Mrze? Bilo je prvo moje pitanje. Pa, zašto pobogu? Ako ništa drugo svi će imati financijske koristi od tog projekta, pa zar ne bi trebali biti sretni zbog toga ? Nažalost, ta grupica luzera koji su se okomili na nju uopće ne gledaju na takav način stvari. Oni su samo užasno ljuti ili ljubomorni što oni nisu sposobni za tako nešto, a iz toga proizlazi mržnja. Pa zar nas tuđi dobri rezultati ne bi trebali motivirati, pa da na taj način vidimo da se nešto što smo do jučer smatrali nemogućim, ipak pretvorilo u zbilju. Da je mene uspio netko tako fascinirati sigurno bih ga pitala za savjet, pa u to uvrstila i neku svoju ideju, pa i ja napravila takav ili bolji rezultat. Strašno! Još malo pa će i na stup srama dobro ugovorenog ‘dila’.
TIMSKI IGRAČ
Oduvijek sam bila timski igrač, a smatram da imam i sposobnosti motivatora. Nikad nisam pripisivala zasluge sebi ako ih je tim zajedničkim snagama odradio. Također sam mišljenja da u velikim firmama, odnosno u operacijama, bez dobro organizirane ekipe koja zna svoj posao, projekt nikad ne bi bio na takav način realiziran, a niti uspješan. Bio bi prosječan, a ja nikako ne volim tu riječ. Ja volim riječ najbolji. Makar i težiti tome .Ima još jedna stvar koju si pojedinci umišljaju, pa i zbog toga treba širiti stropove u određenim prostorijama kako bi njihove veličine stale. Najveća glupost koju si čovjek može umisliti jest ta da je nezamjenjiv! Ili još gore da bi firma propala bez njega. Smijeh me odmah uhvati. Kad malo slušate priče izgleda da bi se već sve bilo raspalo bez mozgova pojedinaca. Takvi koji to misle na dobrom su putu ka samouništenju. Mene su moji roditelji naučili, a ja se toga držim kao ‘pijan plota’. Život je pun uspona i padova. Uvijek budi ista i kad si na dobroj poziciji i kad nisi, kad imaš pet kuna u džepu ili pet tisuća. Budi uvijek isti i budi što jesi, pa ćeš na taj način uvijek biti ‘veliki“’. Samo budi čovjek, jer to je najveća kvaliteta koju osoba može posjedovati!
